Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Film

'Rekao sam Izraelcima da mogu mirno spavati što se Hasanbegovića i cijele Hrvatske tiče'

Nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., kaže Sedlar
29. veljače 2016. u 08:00 147 komentara 10509 prikaza
Svjetska premijera filma Jasnoevac - istina
Foto: Promo
Pogledajte galeriju 1/5

U Arab-Hebrew Theatreu u Tel Avivu sinoć je održana svjetska premijera novog dokumentarca Jakova Sedlara "Jasenovac – istina". Nakon ove projekcije film će biti prikazan u europskim gradovima, SAD-u i u Hrvatskoj gdje će premijera biti 4. travnja u Zagrebu. 

Prije projekcije u kinu koje je bio krcato uvod je dao prof. Mordecai Padwa, a nakon filma publika je s Jakovom Sedlarom razgovarala nešto više od pola sata. Bilo je raznih pitanja, ali najveći broj zanimao se za komunistički Jasenovac, jer o tome prije nisu znali praktički ništa.

O filmu i reakcijama razgovarali smo s redateljem Sedlarom.

Možete li nam ukratko ispričati reakcije večeras nakon pogledanog filma? Pretpostavljam da su publiku činili uglavnom Izraelci?

Publiku su isključivo činili Izraelci, što me posebno raduje, jer je ovo dokaz da je veliki interes i za našu povijest i uopće za Hrvatsku u Izraelu. Na kraju filma bio je vrlo dug aplauz, nimalo namješten, nego iskren, jer su gledatelji shvatili koliko rada stoji iza ovoga filma. Naime, prof. Padwa je prije početka filma rekao kako iza svega stoji 12 godina ozbiljnoga istraživanja koje je donijelo mnogo novih dokumenata i saznanja o temi Jasenovca. Naravno, ovdje je najveći interes bio za govorenje o sudbini Židova, što je razumljivo, no cijeli film je publika pratila u velikoj tišini i interesu za temu.

Možete li nam ukratko ispričati reakcije večeras nakon pogledanog filma? Pretpostavljam da su publiku činili uglavnom Izraelci?

Sudeći po pitanjima, najviše ih je zanimala povijest jasenovačkoga logora nakon 1945. Naime, nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., o čemu u filmu svjedoče dvojica slovenskih partizana. O toj činjenici kao i o sudbini Židova u Titovoj Jugoslaviji bilo je i najviše pitanja. Naime, publiku je iznenadila i činjenica da je tretman Židova u komunističkoj Jugoslaviji bio jako loš. Da su mnogi u lancima dovedeni u Rijeku i prije ukrcaja na brod "Radnik" morali su se pismeno i "dobrovoljno" odreći svega što su im konfiscirali komunisti. Tko to nije učinio, završio bi, umjesto u Izraelu, u logoru. To ih je iznenadilo, jer je u Izraelu dugo postojala propaganda kako je Tito bio uz Izrael, a istina je totalno obrnuta. Također, nevjerojatna im je bila i činjenica kako postoje ogromna odstupanja kada je u pitanju broj žrtava. To nikako nisu mogli razumjeti, ali nakon mojih dodatnih objašnjenja koja su se odnosila na stalnu velikosrpsku propagandu koja je i Stepinca svrstala među zločince, mislim da su gledatelji razumjeli o čemu se tu radi..

Kakve reakcije očekujete u Hrvatskoj?

Teško je reći kakve će reakcije biti u Hrvatskoj. Volio bih da se nakon gledanja filma razgovara o činjenicama, novim činjenicama koje film donosi. Bit ce mi žao ako se gledatelji unaprijed, prije gledanja, podijele u dva suprotstavljena  tabora. Mislim da je došlo vrijeme u kojemu će se suditi prema činjenicama, a ne prema ponavljanju starih neistina, da ne kažem laži. Ovaj film nisam radio da bih bilo koga optužio ili opravdao, radio sam ga iz želje da se približimo istini ma kako ona bolna bila. Jasenovac je od 1941., pa sve do njegova zatvaranja 1951., velika omča oko vrata našemu narodu. Jedino nam istina može pomoći da se ta agonija ne produlji unedogled. Na nama je, kao narodu, da se odredimo prema istini, ma kako ona bolna bila. Bez bilo kakvoga revizionizma ili ponavljanja starih laži.

Jesu li Izraelci imali pitanja o novom hrvatskom ministru kulture Hasanbegoviću?

Jedno od pitanja bilo je vezano uz ministra Hasanbegovića. Pitanje je postavio jedan student. Odgovorio sam mu da osobno poznajem ministra i da on i svi drugi u Izraelu mogu mirno spavati što se njega i cijele Hrvatske tiče. Rekao sam mu neka ne nasjeda na buku onih kojima je jedino stalo do njihovih vlastitih materijalnih interesa, nikako do Hrvatske. Ministar je ozbiljan povjesničar koji poštuje sve ono što Izrael jest, prijatelj je židovskoga naroda, a u to će se uskoro moći i uvjeriti svi u Svetoj zemlji. Na ovaj odgovor dobio sam aplauz.

Što vi mislite o ovim raspravama u hrvatskom društvu o ustašama i partizanima? Kako bi vaš film mogao utjecati na to?

Rasprave o ustašama i partizanima bit će vrlo intenzivne sve do momenta kada će se ta pitanja riješiti argumentima, na normalan, civiliziran način, bez ponavljanja starih optužbi koje se temelje na poluistinama ili lažima. Mi ćemo stalno imati traume i stalno ćemo gubiti vrijeme na tu vrstu rasprava, jer se kao društvo nismo do kraja odredili što je prava istina o ustašama, a što o partizanima. Tuđmanova ideja o pomirbi bila je odlična, ali za dogovor morate imati konsenzus. Ne može se samo optuživati jedna strana, a čim se drugoj spomenu evidentno učinjeni zločini, odmah se govori o povijesnom revizionizmu i revanšizmu. Osobno ni u jednom svom filmu nisam želio biti netko tko bi želio zatajiti bilo čiji zločin. Uvijek su me iritirali oni koji su, zbog vlastitih interesa, ponavljali stare laži. Sudeći po situaciji u Hrvatskoj, bojim se da će proći još dosta vremena da možemo argumentirano razgovarati.

>> Sedlar snima film o poduzetniku iz Kanade u pothvatu bez presedana

Poznati Hrvati slobodni zidari
SLOBODNI ZIDARI
Počeci masonerije u Hrvatskoj: Tko su bili poznati Hrvati masoni
Zaposlenici HEP-a na Advent Run utrci u Zagrebu
U EUROPSKOM VRHU
Podrška sportu i sportašima kao dio poslovne filozofije
  • Deleted user:

    Da je Jasenovac posgtojao do 1951. ne zna preko 90% Hrvatske, to crveni kriju ko zmija noge. Pardonček udbaška zmija na koju je zabranjen lov za razliku od ustaške koja se lovi i kad je nema.

  • Avatar abakus
    abakus:

    Zahvaljujem Večernjaku što ovaj tekst nije stavio u Premium članke, jer ovo zaista treba pročitati što više ljudi. Riječ je o temi o kojoj se kod nas šutjelo svih 45 godina bivšeg režima i o kojoj se šuti i dan ... prikaži još! danas. Postavljam otvoreno pitanje HRT-u: Zašto kod nas nikad nije prikazan četverosatni dokumentarac Danila Kiša o sudbini Židovke Jennie Lebel koja je prošla kroz pakao nacističkih logora i preživjela mučenje Gestapoa da bi na kraju završila na Golom otoku zbog vica koji je ispričala o titu. Vic je glasio ovako: "Ju­go­sla­vi­ja je osvo­ji­la pr­vo mje­sto na svjet­skom saj­mu cvi­je­ća, a zna­te li zašto: jer je uzgo­ji­la be­lu lju­bi­či­cu od sto ki­la." Zbog tog vica osuđena je 1949. na tešku robiju i bila je na Golom otoku tretirana kao "banda" iako je bila komunistkinja i Židovka koja je jedva preživjela nacističke progone. Najjezovitiji je pri tom jedan podatak koji jako puno otkriva o naravi tog titovog režima i razini pokvarenosti koju je poticao i nagrađivao: Taj vic namjerno joj je ispričao kolega novinar koji je pikirao na mjesto koje je bila upravo dobila - mjesto dopisnice iz Pariza - i koji ju je, kad ga je malo kasnije ona prepričala drugim kolegama, prijavio Udbi. Dakle, taj doušnik, ta gnjida od čovjeka koji je namjerno "smjestio" mladoj djevojci, žrtvi nacističkih progona koja je u njima izgubila majku, djevojci koja je bila vrsno građanski odgojena i govorila četiri jezika zbog čega je i dobila rješenje po kojem je treba postati dopisnica iz Pariza, dobio je za svoju odvratnu ljigavosti kao nagradu od tog režima njezino mjesto novinara i dopisnika iz Pariza. A ona je završila na Golom otoku, za koji je sama rekla da joj je tamo bilo gore nego u nacističkim logorima. Kad je konačno puštena, nije mogla dobiti posao u Jugoslaviji jer je bila "banda". Molila je da je puste da ode u Izrael i na kraju joj je to "milostivo" dopušteno. Provela je život u kibucu, kao istinska komunistkinja.1986, kad je za nju sasvim slučajno saznao Danilo Kiš, htio je odmah napraviti dokumentarac o njezinom životu, ali je ona to odbila jer je imala još rodbine u Jugoslaviji i bojala se da će se režim na njima osvetiti. Tri godine kasnije Kiš joj se opet javio i tada je nastao taj četverosatni dokumentarac i knjiga "Goli život". Kod nas taj dokumentarac nikad nije prikazan.

  • margaritas:

    Bravo gospodine Sedlar, samo činjenice i argumenti protiv laži kojima nas truju godinama.