Naslovnica Kultura Glazba

Igor Gjadrov je kao dječak prijateljevao s knezom Pavlom

U njegovoj je klasi diplomirala većina hrvatskih dirigenata posljednjih desetljeća 20. stoljeća
19. siječnja 2013. u 14:15 0 komentara 340 prikaza
'15.01.2013., Zagreb - Igor Gjadrov, dirigent i pedagog, zavrsio je studij dirigiranja kod Milana Horvata na Muzickoj akademiji u Zagrebu. Photo: Anto Magzan/PIXSELL'
Foto: 'Anto Magzan/PIXSELL'
Pogledajte galeriju 1/4

Gledao sam, slušao, pa i upoznao mnogo velikih svjetskih dirigenata, ali pokraj svih njih, posebnu ulogu u mom životu s glazbom ima hrvatski maestro Igor Gjadrov. Pod njegovim dirigentskim vodstvom imao sam triput dragocjenu priliku doživjeti glazbu \"iznutra\", kao član golema ansambla, mješovitog zbora i orkestra Muzičke akademije, u izvedbama velikih simfonijskih i oratorijskih djela na pozornici Lisinskog. Kao pedagog, ovjenčan titulom profesora emeritusa Zagrebačkog sveučilišta, maestro Gjadrov je tijekom nekoliko desetljeća tisućama studenata na taj način otvarao portale glazbenih katedrala.

U njegovoj je klasi diplomirala većina hrvatskih dirigenata posljednjih desetljeća 20. stoljeća. Ostavio je čitavo blago snimaka djela hrvatskih skladatelja, a bio je neumoran i u radu s glazbenicima amaterima, osobito kao dirigent Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda gotovo čitavih pola stoljeća.

Sve na jednom mjestu

Svi relevantni podaci i dokumentacija o tom velikom djelu sada su skupljeni na jednom mjestu, između korica knjige pod naslovom \"80 godina glazbenih i izvanglazbenih događanja – Prilozi za (auto)biografiju\". Skupio ih je i sjećanja zapisao sam maestro Gjadrov na nagovor vrijednog izdavača i urednika takvih publikacija, svoga kolege pijanista i profesora Jakše Zlatara. Knjiga je u četvrtak predstavljena u HGZ-u pred maestrovim kolegama, studentima, prijateljima i poklonicima.

Gjadrov je stara šibenska obitelj, ali Igor je 4. svibnja 1929. rođen u Splitu, gdje je otac, sudac, tada bio na službi. Premda se obitelj već 1931. preselila u Beograd, a odatle deset godina kasnije u Zagreb, maestro je čitav život, kako sam kaže, ostao Splićanin. Društveni je život počeo u visokom društvu, igrom slučaja odabran za \"dvorskog dječaka\", družbenika u igri princu Nikoli Karađorđeviću, sinu kneza Pavla. U to je vrijeme direktor beogradske Opere bio Lovro Matačić i već iz tog doba Gjadrov pamti prve urnebesne anegdote o legendarnom hrvatskom dirigentu i bonvivanu.

Suzdržano s anegdotama

Ali, u rasipanju anegdota Gjadrov je u knjizi vrlo suzdržan i odmjeren, a uspijeva prenijeti svoja najvažnija životna saznanja. Prvo je da ljudi kroz povijest ništa nisu, pa očito nikada i neće naučiti, a drugo je da nema plemenitijeg i uzvišenijeg iskaza ljudskosti i utočišta u kojem vlada duhovni mir nego što je glazba. Svojoj drugoj strasti, vlakovima, posvetio je u knjizi tek nekoliko redova. Možda i zbog žalosti koja ga tišti zbog nikad žalosnijeg stanja naše željeznice.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.