Ironijom sudbine, posljednja osoba s kojom se papa Franjo sastao prije smrti bio je J. D. Vance, potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Bio je to, iz današnje perspektive, mitski susret Dobra i Zla u kojem je s jedne strane stajao papa Franjo, neprikosnovena duhovna, moralna, ali i intelektualna snaga današnjeg svijeta, o čemu na svoj način svjedoče i uvodne rečenice teksta, a s druge je bio bahati katolički konvertit koji je 2019., u dobi od 45 godina, kršten u Katoličkoj crkvi Svete Gertrude u Cincinnatiju. Vance je, da bi ironija bila veća, za svoga kršćanskog uzora odabrao Aurelijana Augustina, najvećeg antičkog kršćanskog mislioca i teologa. "Vremenom sam postao uvjeren da je katoličanstvo istinito [...] Augustin mi je dao način da razumijem kršćansku vjeru na snažno intelektualan način", izjavio je tom prilikom. Ovim činom Vance se, pretpostavljam, a brojni detalji u njegovoj biografiji govore u prilog tome, želio predstaviti kao intelektualno superioran u odnosu na svoje stranačke kolege, u čemu je, izgleda, i uspio, jer su neki američki komentatori, pozdravivši Vanceov izbor za potpredsjedničkog kandidata, naveli kako je on zbog svoje relativne mladosti najava neke bolje i intelektualno profiliranije Republikanske stranke.
Ovaj kratki susret, koji je trajao tek nekoliko minuta, mogao je poslužiti i kao uvertira u film "Konklava" Edvarda Bergera, austrijsko-švicarskog redatelja i scenarista koji je postao svjetski poznat prije tri godine, kada je prikazan njegov film "Na zapadu ništa novo" zasnovan na istoimenom epskom antiratnom romanu Ericha Marije Remarquea iz 1929. "Konklava" započinje smrću progresivnog i liberalnog pape. (Film je dan nakon smrti pape Franje doživio golemi skok gledanosti, od čak 283 posto. Ovo je bilo logično za očekivati, jer je Berger lik preminulog pape oblikovao prema papi Franji, što su otvoreno priznali neki članovi filmske ekipe nakon što je krajem veljače 88-godišnji papa hospitaliziran.)
Film je rađen prema istoimenom romanu britanskog pisca Roberta Harrisa, koji je objavljen 2016. Harris nije nepoznato ime u filmskoj industriji. Zajedno s redateljem Romanom Polanskim napisao je scenarij za film "Pisac iz sjene" koji je premijerno prikazan na Berlinskom filmskom festivalu u veljači 2010. Berger je "Konklavu" usporedio s filmom "Na zapadu ništa novo", nazvavši svoj izbor teme prelaskom "iz fizičkog u intelektualni rat". Film je iznimno dobro primljen od kritike, te je zaradio čak osam nominacija za nagradu Oscar. Posebno su isticane režija i vrhunska glumačka postava predvođena sjajnim Ralphom Fiennesom. Po mojemu mišljenju, film je, uz određene scenarističke slabosti, što se ponajprije odnosi na nedovoljno razrađene likove, do posljednjih desetak minuta odličan, jer nijansirano propituje budućnost Katoličke crkve i istražuje njezinu unutarnju politiku. Sporan je završetak filma, koji je, očito, danak takozvanoj "woke kulturi" koja je posljednjih desetak godina dubinski kontaminirala filmsku, ali i sve druge kulturne industrije. Neću, zbog budućih gledatelja, otkriti o čemu je riječ, već ću samo prenijeti mišljenje Roberta Barrona, biskupa Winona-Rochestera, koji je izjavio kako je Berger prilikom snimanja filma više razmišljao o Oscarima nego o kompleksnosti teme koju obrađuje. (Riječ je o biskupiji Katoličke crkve u južnoj Minnesoti u Sjedinjenim Američkim Državama.) Barron je, također, optužio Bergera da promovira "progresivne parole o raznolikosti, inkluziji i ravnodušnosti prema doktrini" te da prikazuje crkvenu hijerarhiju kao "gnijezdo ambicije, korupcije i očajničkog egoizma", dok je konzervativce okarakterizirao kao "ksenofobne ekstremiste", a liberale kao "spletkaroše".
Sličnu ocjenu filmu dao je i "Angelus", časopis nadbiskupije Los Angeles, koji je usprkos tome pohvalio glumačku izvedbu: "Problem ovog filma nije u tome što je pun predrasuda protiv Katoličke crkve. Problem je u tome što je jednostavno loš." Razlog ovakvoj ocjeni je govor koji u završnici filma održi jedan od kardinala u prijelomnom trenutku filma, a koji je, po filmskom kritičaru "Angelusa", "toliko pun floskula da ga je mogao napisati ChatGPT", s čime se teško ne složiti. Postoje, unutar Crkve, i oprečna mišljenja: "National Catholic Reporter", nacionalne novine u Sjedinjenim Državama koja piše o pitanjima vezanim za Katoličku crkvu, pohvalio je "Konklavu", nazvavši je "uvjerljivim crkvenim pozivom na obnovljeno duhovno upravljanje koje karakteriziraju poniznost, krotkost i, što je pomalo neobično, sumnja".
Kada iznenada premine papa, članovi Kardinalskog zbora okupljaju se u Vatikanu kako bi izabrali njegova nasljednika. Unutar Sikstinske kapele kardinali iz cijelog svijeta bore se za najmoćniju poziciju unutar Crkve, provodeći ritual koji se prakticira stoljećima. Za provedbu konklave zadužen je liberalni britanski kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes). Među najizglednijim kandidatima za novog papu ističu se kardinali Bellini, Trembley, Tedesco, i Adeyemi koji bi mogao postati prvi afrički papa u povijesti. Svatko od njih krije vlastite ambicije, ali i tajne koje bi im mogle uništiti izglede za izbor. Kada tajne iz prošlosti iziđu na vidjelo, a političke igre preuzimaju kontrolu, Lawrence se suočava sa sve većim sumnjama u svoju vjeru i svrhu, što su možda najbolji momenti filma.
Film je, što je njegova najveća vrlina, na sjajan način prikazao univerzalni karakter Katoličke crkve čija je raznolikost njezina najveća snaga. Četiri vodeća kandidata za novog papu predstavljaju četiri različite vizije Katoličke crkve, čiji su predstavnici progresivni kardinal Aldo Bellini iz Sjedinjenih Američkih Država, konzervativni Joshua Adeyemi iz Nigerije, umjereni Joseph Tremblay iz Kanade i venecijanski nadbiskup Goffredo Tedesco, tradicionalist profašističkih uvjerenja. Katolička crkva prikazana je kao globalna duhovna snaga koja nema premca u današnjem svijetu, očišćena od svih natruha rasizma, u kojoj afrički kardinal Adeyemi ima najveće izglede da postane novi papa, kao svojevrsno priznanje Africi gdje kršćanstvo, što je široko rasprostranjeno mišljenje, doživljava procvat. Međutim, i ovaj dio pomalo je sporan, na što je upozorio filmski kritičar nigerijskog časopisa Open Country Mag, koji je ustvrdio da je prikaz Adeyemija problematičan zbog stereotipa o seksualno agresivnim crnim muškarcima i da je "seksualno zlostavljanje" kao "odlučujući etički deficit zapadnog katolicizma" pripisan jedinom crnom kardinalu, što je svojevrsni paradoks.
Zaplet filma započinje kada u Vatikan u posljednji trenutak pristigne kabulski nadbiskup Vincento Benitez, koji se ne nalazi na spisku Kardinalskog zbora, a papa ga je godinu prije imenovao kardinalom "in pectore", tj, imenovao ga je za kardinala, ali iz sigurnosnih razloga nije obznanio njegovo ime. Ključni je trenutak koji dovodi do izbora novog pape eksplozija autobombe na Trgu svetog Petra. U njoj je poginulo više osoba, a dogodila se tijekom šestog kruga glasanja, što znatno povećava Tedescove izglede. On uoči novog, završnog kruga glasanja, pozove na vjerski rat protiv islama. Film otvara brojna pitanja s kojima se Crkva suočava u današnjem svijetu, a izbor novog pape, koji je pred nama, svodi se na odabir puta kojim će Crkva krenuti u budućnost, što je, možda, i najveća vrijednost ovog filma.
"Bio je to, iz današnje perspektive, mitski susret Dobra i Zla" - velik palac gore za autora! 👍