Nakon oskarovskih "Nader i Simin se rastaju" te "Trgovačkog putnika" iranski redatelj Asghar Farhadi donosi film koji je trebao ponovno ugledati svjetla Akademijine pozornice, barem što se nominacija tiče. "Heroj" je premijerno prikazan na posljednjem festivalu u Cannesu (hrvatska ga je publika mogla pogledati na lanjskom ZFF-u) gdje je nagrađTen Grand Prixom. Iako su i razarajuće potresni "Trgovački putnik", pa čak i Farhadijev izlet u vode španjolske kinematografije i triler-drame "Svi znaju sve" vrhunska ostvarenja, uvijek su nekako ostala u sjeni omiljenih Nadera i Simin. Međutim, "Heroj" im se opasno približio.
Sve je kod Farhadija uobičajeno isprepleteno i zamršeno – odnosi među ljudima, dodiri modernog utjecaja i tradicionalnih vrijednosti, prikaz ljudske prirode koja lako osuđuje, ali još se lakše bori biti dijelom tuđeg dobrog djela. Kao što je i uobičajeno u središtu je radnje jedan naizgled obični, otrgnuti komadićak stvarnosti oko kojeg se plete raskošna gorko-slatka priča puna moralnih dilema i etičkih dvojbi koje se pak svode na Farhadijev, čini se, omiljeni zaključak: Bolje da je pošteno, pa makar i propali.
Njegov je heroj (ili antiheroj?) iz naziva filma Rahim, muškarac koji je osuđen na zatvorsku kaznu jer nije imao novca za vraćanje duga kreditoru Bahramu, inače bratu svoje bivše supruge. Rahim povremeno izlazi na dopust kako bi proveo vrijeme sa sinom za kojeg se brinu njegova sestra i njezin suprug. Osim s obitelji, Rahim se na dopustu druži i sa svojom tajnom, ali lojalnom djevojkom Farkondeh. U ta dva dana dopusta, Farkondeh i Rahim dosjete se kako bi mogli prodati zlatnike koje je Farkondeh pronašla i time otplatiti njegov dug. Međutim, Rahim u dubini duše osjeća kako je pogrešno tuđim novcem otplatiti svoj dug te se odlučuje na moralno ispravan potez – pronađeni novac će prijaviti vlastima i vratit će ga onome kome zaista i pripada. Ubrzo se medijima širi priča o zatvoreniku koji je mogao iskoristiti priliku i izaći iz zatvora, ali umjesto toga je odabrao biti pošten. Svi su oduševljeni, i društvo koje za njega organizira skupljanje novaca za otplatu duga, i zatvorska uprava jer im je Rahimov čin poslužio kao moćan alat kojim će zataškati samoubojstvo koje se dogodilo u njihovu zatvoru. Međutim, stvari, baš kao sve u životu, ne idu kako su planirane. U medije curi vijest o samoubojstvu, zbog čega se stvara priča kako je cijela situacija s poštenjem inscenirana i isplanirana. Slijedi dokazivanje, objašnjavanje, pravdanje, ali time se Rahim samo dublje potkopava.
Kompliciran, dakle životan film pogađa u sridu s isticanjem bremena koje nose svi koji danas nastoje biti dobri i pošteni. Farhadi još jednom pokazuje kako je, rječnikom Srđana Vuletića, "teško biti fin", a isplati li se ili ne, treba svatko otkriti sam u ovoj dvosatnoj divnoći od filma.
