"Strojevi imaju manje problema. Ja bih volio biti stroj, zar ne bi i ti?" Pomalo uvrnuta je to izjava jednog od najznačajnijih i najpoznatijih umjetnika 20. stoljeća, ako ne i u povijesti, Andyja Warhola. A želja mu se i ostvarila: 2022. godine, trideset i pet godina nakon svoje smrti, Warhol je uz pomoć umjetne inteligencije postao narator dokumentarca o vlastitom životu.
Nova Netflixova dokumentarna serija "The Andy Warhol Diaries" temeljena je velikim dijelom na Warholovim posmrtno objavljenim memoarima. Dnevnici su to koje je ekscentrični umjetnik godinama diktirao dugogodišnjoj prijateljici Pat Hackett. Warhol je i inače imao naviku snimati svoje telefonske razgovore, koje bi Hackett potom transkribirala, no tijekom 1968. godine počeo je svakog jutra nazivati svoju prijateljicu i na telefon joj prepričavati događaje iz svog života. Mogao se on i sam snimati, kasnije će u dokumentarcu otkriti Hackett, ali kao i u svemu tijekom svog izvanserijskog života, htio je – publiku. Njihovi razgovori započeli su u trenutku kada je ležao kod kuće oporavljajući se od prostrelne rane koju mu je zadala paranoična suradnica Valerie Solanas, radikalna feministica i autorica SCUM Manifesta, koja je Warhola upucala u napadu ludila uvjerena da joj želi oteti životno djelo. Taj je traumatični događaj snažno utjecao na Warhola, koji je razvio fobiju od liječnika i bolnica, okrenuvši se alternativnoj medicini. Na koncu ga je strah koštao i života – preminuo je iznenada, 1987. godine, nakon operacije žuči koju je predugo odgađao.
Iako njegovi dnevnici u svom izvornom obliku imaju više od 20.000 stranica, a Hackett ih je sažela na 800-tinjak, Netflixov se dokumentarac redatelja Andrewa Rossija kroz šest epizoda, uz sam tekst dnevnika koji nastaje 1976. godine, a završava pet dana prije Warholove smrti, osvrće i na njegovo djetinjstvo i rani život. Tada zvan Andrew Warhola Jr. iz Pittsburgha u Pennsylvaniji, bio je sin imigranata iz mjesta Miková u današnjoj Slovačkoj. Njegova obitelj u konzervativnom Pittsburghu živjela je teškim i siromašnim životom, a još kao dijete maleni je Andrew obolio od autoimune bolesti koju su karakterizirali fizički tikovi i neugledne crvene mrlje na licu. Zbog toga, a i zbog svoje prirođene introvertiranosti i sramežljivosti, bio je predmet poruge među vršnjacima. Bolest bi ga često prikovala za krevet, a tada bi uranjao u svoj svijet, crtajući i pišući, okružen posterima filmskih zvijezda. U djetinjstvu, kao što otkriva u intervjuu i Andyjev brat John, počela je i njegova fascinacija Campbell juhom – najdraži obrok nakon povratka iz škole bio mu je juha od rajčice i sendvič sa sirom.
New Yorka, u kojem će se proslaviti, domogao se 1949. godine, a za život zarađivao je radeći u marketingu i dizajnu, crtajući, među ostalim, i cipele za reklame u časopisima. U zvijezde se lansirao slavnom slikom Campbellove juhe koja je objavljena u Timeu, a ubrzo je osnovao i svoj kontroverzni umjetnički studio The Factory u kojem se godinama okupljalo šaroliko društvo, superzvijezde, svi oni koji su nešto značili u svijetu umjetnosti, filma i mode ili oni koji su pak tek željeli postati slavni pa i potpuni anonimusi s ceste. Bilo je to mjesto dekadencije, hedonizma, promiskuiteta, razuzdanih tuluma i droge, ali i mjesto na kojem su svi oni odbačeni tražili obitelj i zajednicu.
Ono što je u životu Andyja Warhola posebno zanimiljvo jest da, iako je bio najrazvikanije ime na svjetskoj umjetničkoj sceni, o njemu gotovo nitko ništa nije znao. Prema vlastitim riječima bolno sramežljiv, svjestan svoje vlastite neprivlačnosti, odnosno neuklapanja u standarde ljepote, Warhol je vrlo pomno i pedantno konstruirao svoju personu i nosio je poput štita. Androgina, izvanzemaljskog izgleda, stvorio je misterioznu i glamuroznu auru oko sebe, okruživši se prekrasnim ljudima te nikada ni kroz svoj rad, a ni kroz javne nastupe ne otkrivajući ama baš ništa o svom unutarnjem životu. Većinu detalja njegova dobro čuvanog privatnog života znamo zahvaljujući spomenutim memoarima, koje nam je, da ne bismo umarali oči čitajući taj golemi tom, Netflix servirao na mnogo pitkiji način. Fokus ovog dokumentarca stoga nije na njegovom radu, već upravo dubokim, intimnim razmišljanjima i emocijama, humanizirajući mističnu pojavu umjetnika o čijem radu znamo sve, a o kome ne znamo ništa. Uz dijelove dnevnika koje čita robotski Warholov glas koji kompjuterski beživotno govori i o depresiji, očaju i osjećaju besmisla koji su ga mučili, tu su i intervjui s njim bliskim ljudima, od spomenute Hackett preko redatelja Johna Watersa i glumca Roba Lowea. Ipak, fotograf i Warholov prijatelj Christopher Makos u filmu govori: "Bez obzira na to kako će ovaj dokumentarac na kraju ispasti, shvatit ćete da ste dobili deset različitih priča od deset različitih ljudi. To je nešto poput atentata na Kennedyja. Svi ljudi koji su bili tamo imaju svoje verzije tog događaja." No, možemo li, upitao ga je redatelj, onda vjerovati Warholovim dnevnicima, njegovim vlastitim riječima? Možete, odgovorio je Makos – ali to ne znači da su njegove riječi sveto pismo.
Otkrivamo i tako da je Warhol, unatoč gotovo pa aseksualnoj energiji koju je proračunato projicirao, ne spominjući nikada svoje homoseksualne sklonosti, imao tri važne ljubavi ili, bolje rečeno, odnosa u životu kojima su posvećene tri cijele epizode. Jedan od njih je i Jed Johnson, dizajner interijera koji je s Warholom u vezi proveo dvanaest godina i koji je svog ljubavnika napustio jer se ovaj počeo kretati u sumnjivom i raskalašenom društvu tada najekskluzivnijeg kluba Studio 54. Ljubovao je Warhol potajno i s filmskim producentom Jonom Gouldom, a s čuvenim kolegom umjetnikom Jean-Michelom Basquiatom gajio je izrazito neobičan odnos, naizgled platonski, ali vrlo blizak i na granici s fiksacijom. "The Andy Warhol Diaries" ne preže od kontekstualizacije homoseksualnih veza tog doba, koje su bile obilježene stigmom i diskriminacijom, a ponajviše razbuktalom epidemijom AIDS-a.
Sve u svemu, u šest lijepo složenih epizoda koje traju oko sat vremena, mnogo je toga interesantnog pa i šokantnog. Iako bi vam na trenutke mogla postati zamorna, pogotovo ako niste baš zagriženi obožavatelj lika i djela Andyja Warhola, serija obiluje fantastičnim vizualima i arhivskim snimkama koje vjerno dočaravaju atmosferu New Yorka tih godina i taj prljavo-glamurozni način života. Čini se na trenutke čak i da dolazi opasno blizu konačnom otkrivanju tajni Warholova uma, ali i otvara više pitanja nego što na njih odgovara.
