povijesna priča

Današnja djeca Lovrakov "Vlak u snijegu" čitaju kao Ilijadu na starogrčkom

Vlak u snijegu
IMDb
04.02.2025.
u 10:45

Posljednji kadar filma "Vlak u snijegu" snimljen je 3. veljače 1976. na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, a kako snijega te godine nije bilo, upotrijebljeni su topovi s Planice u Sloveniji

Svakoj pruzi, svakom brijegu, a i svakom djetinjstvu, treba jedan vlak u snijegu. Malo je onih bezvremenskih klasika kojima se svi uvijek rado vraćamo, no "Vlak u snijegu" upravo je jedan od tih vječno srcu dragih filmova. Dogodovštine malih đaka iz Velikog Sela, baš kao i njihove vesele pjesmuljke – ne sumnjam – svi znamo napamet, pa ipak, mjesta u srcu za još jedno gledanje uvijek ima. Stvaranje filmske adaptacije Lovrakova romana – možda i najvećeg dječjeg klasika s naših prostora – započelo je prije više od pedeset godina, davne 1973., prvi kadar snimljen je 13. prosinca sljedeće godine, a mladi glumci do kraja snimanja stigli su i odrasti jer posljednji kadar ove priče snimljen je na jučerašnji datum 1976. na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

Iako je roman "Vlak u snijegu" veliki Mato Lovrak napisao još 1931. godine, on i danas stoji na popisu lektire hrvatskih đaka, a kako i ne bi kada svojom jednostavnošću i avanturističkim zgodama generacije i generacije uči o najvažnijoj životnoj vrijednosti – zajedništvu. U svijetu u kojemu su rat i prosvjedi za bolje političko stanje u državi postali prizori koje na društvenim mrežama gledamo svakodnevno, valja se prisjetiti primjera osnovnoškolaca koji su zadrugu Sloga vodili jednodušno i složno. Na koncu konca, postoji li bolji način za prikazivanje ljudskosti od onog toplog i nevinog dječjeg osmijeha koji grije i najhladnija odrasla srca?

Glumačka ekipa, sastavljena mahom od djece iz Ciglene pored Bjelovara, uvjerljivo je pretočila retke romana u živo filmsko djelo, a najmlađa od njih bila je upravo jedna od troje glavnih likova, Draga. Gordana Inkret Subotičanec danas je trgovkinja, no tada je bila dugokosa i sramežljiva devetogodišnja djevojčica koja se, kada je filmska ekipa u razredu birala glumce, sakrila iza ostalih učenika, no srećom, redatelju Mati Relji nije promakla. A koliko je god kasting bio neobična situacija za mališane iz sela, toliko je čudna situacija to bila i za roditelje jer je Gordaninim roditeljima Mate Relja osobno morao obznaniti kako je njihova kćer dobila jednu od ključnih uloga u ovom dječjem klasiku. Njoj, kaže, nisu vjerovali.

Slavko Štimac, s druge strane, kojega iz filma znamo kao Ljubana – predvodnika zadruge i glavnog dječačkog heroja – bio je nešto odrasliji. Naime, kada je snimanje "Vlaka u snijegu" započelo, Štimac je imao samo trinaest godina, no iza sebe je već imao nekoliko uloga, uključujući i onu prvu u "Vuku samotnjaku", još jednom domaćem filmskom klasiku iz sedamdesetih godina. Uslijedile su njegove brojne kazališne i, naravno, televizijske uloge kojima se upisao duboko u povijest hrvatske kinematografije, a u prošlogodišnjem razgovoru za Večernji list prisjetio se samih početaka svoje karijere.
– Do svoje petnaeste, šesnaeste godine živio sam u Konjskom Brdu. Prvi razred gimnazije završio sam u Gospiću. Bilo je zanimljivo kada smo tamo snimali "Područje bez signala". Kad smo došli pred hotel, ja se nešto zamislim, okrenem se i pravo preko puta ugledam zgradu svoje gimnazije. Da ne ponavljam naširoko čitavu priču, odrastao sam pred kamerama. "Vlak u snijegu", "Salaš u malom ritu", "Specijalno vaspitanje", "Sjećaš li se Dolly Bell"...puno sam snimao i tako sam u jednom trenutku ostao živjeti u Beogradu. Bio je to neobičan put – kaže Štimac, koji je jedno vrijeme sa suprugom i likovnom umjetnicom Vesnom Golubović živio i u Americi gdje je igrao u nekoliko niskobudžetnih filmova.

Povodom 40. obljetnice premijere filma "Vlak u snijegu" Slavko Stimac (Ljuban), Gordana Inkert Subotičanec (Draga) i Željko Malčić (Pero) okupili su se u Velikom Grđevcu (2016.)
Foto: Damir Spehar/PIXSELL, ilustracija

Možda i najvažniji lik filma, treći đak koji je zajedno s Ljubanom i Dragom svakodnevno pješačio do škole preko polja ili brijega – jer oni mogu kud ih volja – jest Pero. Njegovo pravo ime je Željko Malčić, a tada je, kao mladi dječak, pokazao veliku, pa mogli bismo reći i zavidnu glumačku sposobnost utjelovivši lukavog, sebičnog i bogatog sina. Ipak, glumom se nije nastavio baviti – još je samo jednom stao pred filmske kamere 1977. godine u "Hajdučkim vremenima", gdje je igrao s Borisom i Dinom Dvornikom, a poslije je upisao policijsku školu. Pero mu je, kaže, postao svojevrsni nadimak koji je s godinama rado prihvatio, a upravo je tako i Perin lik postao drag i mio svima nama na samom kraju filma – kada je napokon shvatio kako je jedinstvo važnije od samotnjačkog putovanja u praznom vagonu.

Snijeg koji nemilice pada i ne pokazuje nikakvu namjeru da prestane bio je ključni faktor filma, ali ipak nije bio potpuno stvaran. "Za snijeg smo odabrali domaću zimu koja je bila oštro najavljivana i požalili smo", rekao je jednom prilikom redatelj Mate Relja, pa su kao rješenje pronašli topove za snijeg s Planice u Sloveniji. I dok je gospodin Saperlot, koji – naravno, ima svoje ime, Eduard Peročević – neumoljivo vikao: "Hitro, djeco, u vagon! Hitro! Smrznut ćete se!", vesela djeca iz Velikog Sela rukama i papirnatim tanjurima razgrtala su snijeg, a svi do jednoga tada su postali junaci jer su u bezizlaznoj situaciji pokazali kako se sve može kad se male ruke slože.

Sljedeće godine, točno 18. lipnja, obilježit ćemo pola stoljeća postojanja ovog filmskog djela koje je tog datuma premijerno prikazano u Bjelovaru. Priča je to o slozi i dječjoj radosti koju je mladi domaćin Ljuban ispričao gospodinu Saperlotu, a i svima nama te snježne noći netom prije nego što je utonuo u san pokriven samo svojom jaknom.
"Vlak u snijegu" ipak nije ostao samo naš domaći film. Putovao je čak po tridesetak inozemnih država, a te 1976., kada ga je javnost prvi put vidjela, prikazan je i na šibenskom dječjem festivalu te na pulskom filmskom festivalu, gdje je osvojio nagradu "Jelen" te je time postao prvi dječji film ovjenčan tim priznanjem.

"Vlak u snijegu" današnja djeca možda "čitaju kao Ilijadu na starogrčkom" i ne znaju što su stroj na paru, zadruga, redari i kondukter, a uskoro neće znati ni što je snijeg, kao što je Ida Prester objavila na društvenim mrežama kada je njezin sin čitao ovu knjigu za lektiru, ali zasigurno moraju znati što je zajedništvo i kakvu ulogu "Vlak u snijegu" ima u književnoj i filmskoj povijesti. Koliko god bio star i koliko god bio znan, ovaj film – zajedno sa svim svojim likovima, pjesmama i poukama – ostaje onaj koji predstavlja najvažnije životne vrijednosti na najjednostavniji mogući, dječji način. I zato, draga djeco, a i svi ostali, poslušajte – pa makar i tisućiti put – Ljubanovu priču.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije