Frankenstein je bez sumnje jedan od likova za koje mislimo da znamo njegovu priču jer smo je već toliko puta čuli. Postoji neki podatak da postoji i nekoliko stotina adaptacija priče o "sklepanom" čudovištu, počevši od one prve iz 1910. Thomasa Edisona, preko jedne od najpoznatijih iz 1931., a koju potpisuje James Whale, pa sve do brojnih animiranih i igranih filmova i serija. I baš kada se čovjek zapita čemu još jedna već ispričana priča, ali je svejedno odluči pogledati – ako ništa jer ovu donosi Guillermo Del Toro – dogodi se iznenađenje.
Del Torov "Frankenstein" dokaz je da je ama baš svaku priču moguće donijeti na poseban način. Njegov "Frankenstein" neobičan je, dirljiv, raskošan, empatičan, napet i bogat detaljima. Redatelj svoga Frankensteina, odnosno čudovišta koje je tako prozvano po svome tvorcu znanstveniku Victoru Frankensteinu (Oscar Isaac) kojeg tumači sjajni mladi Jacob Elordi zapravo ne imenuje. Jer on je očima svoga tvorca shvaćen i viđen više kao ono – kao potpuno nebitno i neinteligentno biće. No, "čudovište", kako mu se obraća nemilosrdni Victor Frankenstein, puno je više od toga.
Iako je sastavljen od različitih tuđih dijelova tijela, iako je jedan veliki eksperiment u koji u 19. stoljeću kada se ova priča događa nitko nije vjerovao, ovo biće je željno pažnje, ljubavi i nježnosti. I upravo taj kontrast između njega tako visokog, snažnog, neprilagođenog, punog ožiljaka i neprilagođenosti i onog mekanog i nježnog, što nosi u sebi jedan je od najljepših i najmoćnijih elemenata ovog "Frankensteina". Dok se prati priča o tome što će biti s tim neobičnim stvorenjem, paralelno s tim se i više nego uspješno donosi vječna tema potrebe za ljubavi i osjećajem pripadnosti; o usamljenosti i odbačenosti. Ono što također fascinira svakako je i dosljednost gotičkoj estetici. Istina, s vremena na vrijeme može se učiniti kako je slika možda pretamna i kako bi pasalo kada bi se jačina svjetlosti mogla barem malo pojačati. No, ako se shvati da je to redateljski način za ostajanje u što vjernijem tumačenju originalne priče o Frankensteinu, onda je, baš zbog svega drugog sjajnog u filmu, i tu preveliku tamu lakše podnijeti.
Oscar Isaac u tumačenju Victora Frankensteina iznimno je uvjerljiv, no istinsku toplinu u cijelu atmosferu donosi ipak Jacob Elordi koji je tako realno donio izvedbu nedužnog bića koje traži smisao. Ipak, unatoč vizualnoj raskoši i glumačkoj snazi, film nije bez manjih nedostataka. S trajanjem od gotovo dva i pol sata, ritam katkad iskoči iz tračnica. No, brzo se vrati, i to uglavnom zahvaljujući zaista velikoj količini emocija koja – neobično za priču o poznatom čudovištu – pršti iz ovog filma. Time smo, umjesto još jednog horora, dobili introspektivnu i vizualno privlačnu tragediju koja nas tjera da preispitamo tko je uistinu čudovište.
Frankenstein (Netflix)
Horor, Meksiko, SAD, 149 min
Režija: Guillermo del Toro
Glumci: Oscar Isaac, Jacob Elordi
Zlica: Zauvijek (Cinestar)
Kada su se lani Chyntia Erivo i Ariana Grande pojavile u zeleno-ružičastom tandemu u likovima vještica Elphabe i Glinde u "Wickedu", bio je to još jedan dokaza kako su mjuzikli kao žanr – kada se vrhunski realiziraju – umjetnički vrhunac. Sjajna scenografija, koreografija i glazba bili su recept za uspješnost prvog dijela priče o zloj vještici sa Zapada. Nastavak te priče, kako se to nerijetko zna dogoditi, ogromno je razočaranje. Elphaba je u bijegu, za njom je raspisana tjeralica, a zapravo sve što ta krhka zelenokožna djevojka želi jest pravda i jednakost za sve žitelje Oza. I raskrinkavanje čarobnjaka, naravno. Na putu to toga stoji milijun prepreka, nekoliko (ne)očekivanih obrata i još jednom posveta prijateljstvu i sestrinstvu koje ima s Glindom Dobrom. Već viđeno i kao da je ovog puta napravljeno bez duše. I sama je glazba, koja bi trebala biti najjači adut mjuzikla, poprilično mlaka; bez ijednog hita koji bi se isticao, kao što je to lani bila pjesma "Defying Gravity". Najsimpatičniji dio je cameo pojavljivanje Dorothy, Lava, Limenog i Strašila po kojima smo se svi i prvi put upoznali s Ozom. No, čak ni taj trenutak nostalgije i raznježivanja nije dovoljan da spasi ovaj poprilično loš nastavak "Wickeda".
Fantasy, SAD, 138 min.
Režija: Jon M. Chu
Glumci: Cynthia Erivo, Ariana Grande