Legenda glasi da su posljednje riječi Franza Kafke, koje je izmučen godinama bolovanja od tuberkuloze ležeći na samrtnoj postelji na komad papira napisao: "Ubij me, inače ćeš biti ubojica." Naizgled besmislen, taj vapaj uputio je svom liječniku u sanatoriju nedaleko od Beča, preklinjući ga da mu da smrtonosnu dozu morfija i prekine njegovu patnju u posljednjem stadiju bolesti koja mu je zahvatila i grlo, zbog čega nije mogao ni govoriti ni jesti. Ostaje nepoznato je li ga liječnik poslušao, no Kafka je ubrzo potom preminuo, prije točno 101 godinu, tog 3. lipnja 1924.
Uz njega tada je bila njegova posljednja ljubav, misteriozna Dora Diamant, koju je upoznao jedva godinu dana ranije... Romantična priča o njihovu slučajnom prvom susretu na baltičkoj obali 1923., kada je 23-godišnja Diamant upoznala bolesnog, 40-godišnjeg Kafku i u njega se unatoč tome zaljubila na prvi pogled, bila inspiracija i redateljima filma "The Glory of Life" u režiji Judith Kaufmann i Georga Maasa, nedavno predstavljenog na Marché du Film u Cannesu, a u kojem te nesretne ljubavnike glume Henriette Confurius i Sabin Tambrea. Ta romantizirana pripovijest Kafkine posljednje dane uz Doru prikazuje kao najsretniji period njegova kratkog života, a možda je to i bio slučaj, jer Kafka je bio, u najmanju ruku, neobična, kompleksna i istraumatizirana ličnost, no i osoba čiji život, ponekad i više od njegove proze, intrigira ljude do današnjeg dana.
Samoprozvani hipohondar, za njega je dijagnoza tuberkuloze, od koje je prvi put obolio 1917., bila istovremeno i prokletstvo i blagoslov, a na nju gledao je kao na prirodni produžetak svoje duševne patnje. U godinama nakon njegove smrti brojni su stručnjaci, proučavajući njegova djela i dnevničke zapise, dolazili do različitih zaključaka – da je možda patio od anoreksije, možda od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anksioznosti, shizoidnog ili pak graničnog poremećaja ličnosti. Iz njegova potresnog "Pisma ocu", koje je napisao u dobi od 36 godina, jasno se da iščitati i više od tri desetljeća nakupljene traume koju mu je emocionalnim zlostavljanjem priuštio otac Jakob. Uza sve navedeno, neki izvori tvrde da je Kafka iskazivao i sadomazohističke pa i homoseksualne sklonosti, a stranice i stranice članaka posvećene su njegovu odnosu sa ženama, kojih je, iako se nikada nije oženio, u životu imao niz. Mučila ga je i frustrirala, reći će poslije njegov najbliži prijatelj Max Brod, njegova seksualna želja, a iako je bio opsjednut strahom od "seksualnog neuspjeha", redovito je posjećivao bordele i, kako je to okarakterizirao jedan od njegovih biografa James Hawes, bio je ovisnik o pornografiji.
No Kafka je, čini se, bio čovjek koji se zaljubljivao ponajprije kroz pisanu riječ, a njegove veze, iako često intenzivne u korespondenciji, bile su obilježene paralizirajućim strahom od vezivanja. Unatoč tome što su ga žene smatrale privlačnim, on je od najmanjih nogu imao problema sa samopouzdanjem i posebice sa svojom mršavom, slabašnom figurom. Najpoznatija Kafkina veza, koja ga je obilježila za cijeli život, bila je ona s Felice Bauer, koju je upoznao 1912. godine te je uslijedila petogodišnja intenzivna prepiska koja je brojila više od 500 pisama. Dvaput su se zaručili, no Kafka bi svaki put, suočen s konkretnom mogućnošću braka, upadao u paniku, a u pismima iznosio argumente protiv samoga sebe, uvjeravajući Felice zašto bi brak s njim bio pogreška. Ta veza neslavno je završila svojevrsnim "suđenjem" u berlinskom hotelu Askanischer Hof, gdje su Felice i njezina sestra iznapadale jadnog Kafku, koji je o tom susretu nešto kasnije, navodno, napisao i roman "Proces".
Nakon Felice, važnu ulogu u Kafkinu životu odigrala je Milena Jesenská, češka novinarka i prevoditeljica njegovih djela na češki, a i njihova veza također je bila uglavnom epistolarna. Ipak, njegova posljednja ljubav, spomenuta Dora Diamant, bila je jedina žena s kojom je ikada živio. Dora je, kao i Max Brod, ignorirala čuvenu posljednju Kafkinu želju da se unište njegovi rukopisi, sačuvavši dio bilježnica i pisama. Ipak, ti zapisi nikada nisu vidjeli svjetlo dana budući da se 1933., kao Židovka u Njemačkoj, našla na meti nacističkog režima i 1933. godine ih je u pretresu njezina doma zaplijenio i najvjerojatnije uništio Gestapo.
A ovih dana događa se nešto zbog čega se Franz Kafka zasigurno – okreće u grobu. Taj bolno sramežljiv čovjek, koji nikada nije htio da njegov genijalni opus bude objavljen, postao je senzacija na TikToku, a njegova strastvena pisma ljubavnicama viralni hit, zauvijek ostavši zapisana u internetskim bespućima.