Prije točno 25 godina, 14. veljače 2000., hrvatska kulturna scena ostala je bez jednog od svojih najvećih imena – Antuna Nalisa, čije se glumačke ostavštine tim povodom i prisjećamo. Njegova iznimna karijera, obilježena upečatljivim ulogama, neospornim talentom i karizmom, ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi i kinematografiji.
Rođen u Zadru 4. veljače 1911. godine, Antun Nalis je glumačku karijeru započeo u amaterskoj družini u Šibeniku. Studirao je pravo u Beogradu, ali ga je strast prema glumi odvela na drugi put. Filmski debi ostvario je 1949. godine ulogom ustaškog satnika Vuksana u filmu "Zastava" Branka Marjanovića, a ta uloga - iako kontroverzna - označila je početak razdoblja u kojem je Nalis briljirao u interpretaciji negativaca. Njegova markantna pojava, prodoran pogled i snažna glumačka ekspresija činili su ga savršenim odabirom za portretiranje autoritativnih, često i nemilosrdnih likova, a kao takvog gledali smo ga u filmovima "Plavi 9" (1950.), "U oluji" (1952.), "Kameni horizonti" (1953.) i "Krvavi put" (1955.), gdje je Nalis nastavio nizati maestralne izvedbe.
Nalis je, međutim, bio sve samo ne jednodimenzionalan glumac. Početkom pedesetih bio je najpoznatiji hrvatski filmski glumac, da bi sredinom 50-ih godina dobio priliku pokazati i svoj komičarski talent, što je publici otkrilo sasvim novo lice ovog umjetnika. Ključni trenutak te transformacije bila je naslovna uloga u filmu "Jubilej gospodina Ikla" (1955.) Vatroslava Mimice. Uloga Teodora Ikla otkrila je Nalisa kao nadarenog komičara, glumca intuicije i šarma.
Nakon uspjeha u "Jubileju gospodina Ikla", Nalis je nastavio nizati uloge komičnog karaktera, kako na filmu, tako i na televiziji. Posebno se istaknuo u televizijskim serijama, gdje je ostvario nezaboravne uloge koje su ga učinile miljenikom publike. Uloga postolara Fločuna/sekretara u legendarnoj seriji "Naše malo misto" Daniela Marušića postala je kultna, a Nalisov lik omiljen među gledateljima svih generacija. Također je ostvario zapaženu ulogu Miotta u seriji "Velo misto" Joakima Marušića, a osim na televiziji, pamtimo ga i po ulozi u dječjem klasiku "Vlak u snijegu".
Antun Nalis je za svoj izniman doprinos hrvatskoj umjetnosti dobio brojna priznanja. Godine 1975. dodijeljena mu je prestižna nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo, što je potvrda njegove glumačke veličine i trajnog utjecaja na hrvatsku kinematografiju i kazalište. Također je nagrađen Zlatnom arenom na filmskom festivalu u Puli za ulogu tifusara u filmu "Pogled u zjenicu sunca" (1966.).
Glumio je u više od 150 filmova i televizijskih serija, ostavljajući iza sebe bogat opus i nezaboravne uloge, a i danas ostaje zapamćen kao jedan od najvećih hrvatskih glumaca čija karizma, talent i predanost glumi i dalje inspiriraju. Nalisove uloge - bilo da je riječ o zlokobnim negativcima ili simpatičnim komičarima - ostaju trajni dio hrvatske kulturne baštine.
Veliki glumac. Šteta što je zaboravljen.