Veljaču sam provela na putu, na drugom kraju svijeta i u sklopu posjeta veličanstvenom Angkor Watu u Kambodži gledala i nastup njihovih nevjerojatnih plesačica. Riječ je o tradicionalnim plesovima koji su se izvodili u hramovima i u kraljevskoj palači, a sada su dostupni očima turista jer je ministarstvo turizma Kambodže izdalo posebne dozvole da se nešto od te nevjerojatne baštine pokaže strancima. U programu koji smo gledali smjenjivali su se plesovi čiji sadržaji potječu iz epova i mitova ili iz legendi o kraljevskim dinastijama, s onima koji, uvjetno rečeno, tvore folklor te zemlje, pričaju priče o životu i radu na selu. Ono što je posebno važno jest da su u obje vrste plesa u prvom planu ruke i stopala (toliko specifičnih i izgrađenih plesnih tehnika da je nama zapadnjacima posve nejasno kako netko to uopće može izvesti vlastitim dlanovima), a svaki taj pokret zapravo nosi svoju jasnu oznaku, svaki priča svoju točno određenu priču punu povijesti i emocija, tako da domaćini taj ples "gledaju" kao da slušaju riječi neke pjesme. I da, ono najvažnije, u svakom je plesu, ako je uopće prisutan, muškarac posve sporedan lik.
Od prve režije 2007. Anica Tomić kao motor vuče mlađe redateljice i potiče razvoj ženskih snaga hrvatskog kazališta
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
