Siječanj 2013. godine. Svijet izvedbenih umjetnosti potresla je vijest o Filinu, tadašnjem umjetničkom direktoru Baleta Boljšoj teatra, ispred njegovog stana u elitnom dijelu Moskve, bačena kiselina u lice. I dok su njemu liječnici spašavali vid, policija je uhitila trojicu muškaraca. Pavel Dmitrichenko, solist Boljšoj baleta, osuđen je kao organizator napada. Bio je nezadovoljan Filinovim odlukama o dodjeli uloga, posebice onih namijenjenih njegovoj partnerici, balerini Anzhelini Vorontsovoj. Yuri Zarutsky je bio maskirani napadač koji je bacio kiselinu Filinu u lice, a Andrei Lipatov je bio vozač koji je Zarutskog dovezao na mjesto zločina.
Taj do tada nezamisliv zločin ubrzo je prerastao i u prvorazredni kulturni skandal kada se počelo razotkrivati 'prljavo rublje' unutar jedne od najvećih i najmoćnijih baletnih kompanija svijeta. Taj je zločin poslužio i Teni Štivičić, dramatičarski svjetskog ugleda, kao 'ulaz' u njenu novu dramu. „ACID/Kiselina“ svoju će praizvedbu imati u petak 12. prosinca u ZKM-u, a predstava nastaje kao koprodukcije našeg popularnog kazališta i Litvanskog nacionalnog dramskog kazališta. „Kiselinu“ režira Antanas Obscarskas i bit će to njegova prva režija u nekom od hrvatskih kazališta.
Dramaturgiju predstave potpisuje Karla Leko, koreografiju Miloš Isailović, oblikovanje videa Judita Gamulin, scenografiju Barbora Šulniute, a kostimografiju Marta Žegura. Skladatelj je Damir Šimunović, oblikovatelj rasvjete Aleksandar Čavlek, a glume: Frano Mašković, Nataša Dangubić, Ema Bates, Filip Nola, Adrian Pezdirc, Nikolina Prkačin, Mateo Videk, Luna Lilek, Dorotea Domović i Gabrijela Kambić Kovačić.
Priča drame gledatelje vodi iza kulisa svjetski uspješne plesne kompanije na čelu s koreografom Gabrijelom, koji upravo priprema predstavu povodom trideset godina rada. Veliku obljetnicu prati i snimanje dokumentarnog filma, ali ono što počinje kao hommage njegovom iznimnom umjetničkom radu ubrzo se pretvara u razotkrivanje metoda koje su desetljećima stvarale vrhunsku umjetnost. Dramaturginja Karla Leko kaže kako drama demistificira kreativni proces i njegove aktere te donosi intiman pogled na plesni kolektiv u kojem ambicija, moć i potreba za uspjehom brišu granice profesionalnog i osobnog. Istovremeno rad unutar kazališne dvorane, usmjeren prema dosezanju umjetničkih vrhunaca bez obzira na problematičan put kojim se do njih dolazi, postaje zrcalna slika društva u koje takve prakse ne dovodi u pitanje.
Otvori KEKS Pay
