Za šefa SDP-a Zorana Milanovića jučerašnji izvanredni parlamentarni izbori su, što se kaže, bili biti ili ne biti. Kada bi on bio taj koji bi doveo SDP na vlast, za nove unutarstranačke izbore ne bi bilo potrebe niti bi mu se itko u stranci uopće suprotstavio. Liderska pozicija u stranci bila bi mu neupitna, vladao bi strankom do kraja mandata, a SDP bi imao dovoljno vremena da se konsolidira i da se zavidaju rane koje krvare još od prošlih unutarstranačkih izbora.
Žestoke igre prijestolja
No sve je izglednije da će Milanović teško SDP dovesti na vlast i da u SDP-u počinju žestoke igre prijestolja.
A naći mu nasljednika neće biti nimalo lagan zadatak. Prvi problem na kojem bi moglo zapeti je pitanje kada bi se ti novi unutarstranački izbori u SDP-u uopće trebali održati.
Prema Statutu, izbori se moraju provesti u roku od 150 dana od službene objave rezultata parlamentarnih izbora. Što znači da se mogu održati što prije, ali i tek iduće godine, što će oni bliski Milanoviću i zagovarati. – Sve da HDZ i bude taj koji će opet sastavljati Vladu, ta bi vlast opet mogla biti klimava i vjerojatno ne bi dugo trajala.
Zbog čega bismo se mi u SDP-u u tom slučaju bavili sami sobom i Milanovićem kao predsjednikom umjesto rušenjem te slabe Vlade, što smo radili i nakon prošlih izbora – kaže jedan član predsjedništva SDP-a. S druge strane, članovi SDP-a koji su ionako neskloni Milanoviću i koji su na prošlim unutarstranačkim izborima podržavali Zlatka Komadinu tražit će da se novi izbori održe što prije. I tu sad dolazi drugo pitanje, ono najvažnije za SDP-ovce, tko bi bio najbolji novi predsjednik. A odgovor je trenutačno nemoguće dati.
Nije da mnogi u SDP-u za to nemaju ambicija, štoviše, više ih se vidi u predsjedničkoj fotelji. Za sada se najčešće mogu čuti imena Siniše Hajdaša Dončića i Tonina Picule.
Novo dijeljenje karata
Prvi je kao Milanovićev šef kampanje na zadnjim unutarstranačkim izborima uzduž i poprijeko prošao sve stranačke organizacije, upoznao ljude, a velika mu je prednost i što je od 3. izborne jedinice napravio novu „crvenu utvrdu“ koja SDP-u donosi najviše saborskih mandata. Drugi, slično kao i Andrej Plenković u HDZ-u, čeka svoju priliku u Bruxellesu u kojem bi ga, navodno, voljeli i vidjeti kao lidera SDP-a.
Ipak, malo je vjerojatno da će u SDP-u, u slučaju novih unutarstranačkih izbora, biti samo dvojica kandidata za šefa. U stranci se šuška da ambicija imaju i Ranko Ostojić, Peđa Grbin, Rajko Ostojić, Zvonimir Mršić, ali ne treba zaboraviti ni Zlatka Komadinu koji je kao protukandidat Milanoviću obišao kompletno članstvo i ono što mu je na zadnjim izborima bila mana, a to je da ga članovi nisu dobro poznavali, sada mu može biti i prednost.
A zapravo ne treba isključiti ni opciju da novi šef postane netko tko se trenutačno uopće ne spominje kao potencijalni kandidat. Jer novi stranački izbori doista su novo dijeljenje karata.
To što je netko na prošlim unutarstranačkim izborima podržavao Zlatka Komadinu, a netko Zorana Milanovića više doista ništa ne znači. – To nije biranje najsimpatičnije osobe u stranci. To je ozbiljna stvar. Treba izabrati nekoga tko nas može vratiti na vlast – kaže jedan član Predsjedništva SDP-a.
Sad pričaj priču o slučajnoj državi. Ili mi ili ti. Zbogom gubitniče. :)