Na sunčanim mjestima u povrtnjaku, na gredici sa začinskim biljem ili među niskim trajnicama u cvjetnjaku može se uzgajati čubar, biberika, čubrika, odnosno šetraj (Satureia hortensis), jednogodišnja grmolika razgranata biljka iz porodice usnatica, koja potječe iz istočnog Sredozemlja i Srednjeg istoka. Visoka je 20-40 cm, ima sitne blijedoružičaste cvjetiće i tamnozeleno, usko, kopljasto vrlo aromatično lišće, koje osušeno sadržava 1,2 posto eteričnog ulja. Svijetložute je boje i oštra mirisa koji podsjeća na tamjan, a sastoji se od terpena, fenola, cimola, karvakrola i drugih hlapljivih tvari, pa se upotrebljava u prehrambenoj, farmaceutskoj i parfimerijskoj industriji.
Osušen ili svjež čubar rabimo kao začin za kobasice, hamburgere, ovčetinu, ribu, sir, juhe, variva, umake, nadjeve, salate, te za kiseljenje krastavaca. Čubar pojačava apetit, poboljšava okus jelima od mahunarki, olakšava njihovu probavu (posebice graha) i ublažava nadimanje, te uništava štetne mirkoorganizme u probavnom sustavu. Jelima se dodaje u vrlo malim količinama, jer je ljuta okusa (služi i kao zamjena za papar).
Stari su Grci sijali čubriku blizu košnica radi bolje arome meda (cvjetovi privlače pčele), a Rimljani su proširili njen uzgoj po cijeloj Europi.
Sitno okruglo sjeme sije se na početku travnja izravno na gredice ili u klijalište, a u svibnju se presađuje na željeno mjesto. Sredinom lipnja, kad čubar procvate, reže se cijeli nadzemni dio biljke 5 cm iznad tla i objesi se na zračno zasjenjeno mjesto da se osuši. Od kilograma svježe biljke može se dobiti od 300 do 350 g osušene. Za potrebe male obitelji dovoljno je uzgojiti nekoliko grmića.
Najljepšu biljku ne režemo, već je ostavljamo da se osjemeni. Malo sjemena spremimo za sljedeću godinu, a biljka će se pobrinuti da na tomu mjestu na proljeće nikne sama.
Orezane biljke ne čupamo, već ih ostavljamo da rastu. One u rujnu procvatu još jednom, pa ih ponovo režemo i sušimo. Nizozemski ekovrtlari čubar siju uz grah mahunar, jer su zapazili da tada na grah ne dolaze crne lisne uši (Aphis fabae). Može se uzgajati i uz luk i mrkvu, jer se lukova i mrkvina muha pri traženju domaćina orijentiraju prema mirisu, a u tome ih čubar ometa.
Iz roda Satureia kao začinske su biljke poznate još dvije vrste: osogriz (Satureia montana), višegodišnja grmolika biljka s bjelkastoljubičastim cvjetićima, te marulja ili gorska metvica (Satureia calamintha), trajnica visoka do 80 cm s crvenkastoljubičastim cvjetovima, ljekovita i vrlo medonosna biljka ugodna mirisa koji podjseća na matičnjak.
Jasna SIROTIN, dipl. ing.
Otvori KEKS Pay
