Hrčak je jedna od najomiljenijih kaveznih životinja sisavaca. U Siriji su uhvaćeni prvi primjerci, a pošto su bili zlatne boje nazvan je zlatnim ili sirijskim hrčkom, Mesocricetus auratus. Danas se zna da postoje mnoge boje krzna. Tijelo mu je zdepasto, s kratkim nogama i malim repom. Koža između obraza i vrata sa svake strane lica može se proširiti u obliku vrećice. To mu omogućuje da prikupljenu hranu skuplja u te vrećice i tako je "transportira" do nastambe.
Životni je vijek hrčka 2-3 godine. Temperatura tijela mu je 37,4 Celzijeva stupnja, a broj otkucaja srca 275-425 u minuti.
Hrčak je izuzetno aktivan, osobito noću. Buku gotovo uopće ne stvara, osim kad se bori. Ako je u opasnosti, glasa se cviležom. Neki hrčci imaju crvene oči, a drugi tamne. Ima ih dugodlakih, koji su osobito popularni kao kućni ljubimci, a poznati su kao "Teddy Bear" hrčak.
Hrčke je preporučljivo držati na žičanu podu, izuzev ženki s mladima, kojima više odgovara tvrda podloga s piljevinom. Kavez mora biti dobro zatvoren, jer su hrčci umjetnici u bježanju (mogu naći put kroz najmanju rupu). Ako vam slučajno pobjegnu, prvo ih potražite u kanti za smeće ili iza radijatora, jer su to mjesta na kojima najčešće rade gnijezda. Tamo se zavuku danju i miruju, a aktivnost započinju noću. Kad odrastu, bolje ih je držati odvojene.
Plastični, metalni ili stakleni kavezi najbolje se čiste i dobri su za održavanje higijene. Hrčak je savjesna, izbirljiva i gadljiva životinja. Pomno bira dio u kavezu u kojem će odlagat hranu, obavljati veliku i malu nuždu te se gnijezditi. Na dno kaveza možete mu staviti piljevinu ili papirnate rupčiće od kojih sam pravi gnijezdo. Danju su vrlo pospani jer se noću umore. Probudite li ih naglo, mogu vas ugristi ili se izvrnu na leđa i pokažu zube cvileći. Vrlo se brzo naviknu na vas te poslije i te kako vole da ih češkate. Iz kaveza se uzimaju za kožu iza vrata poput mačke.
Najpogodnija je hranidba gotovom hranom. Hrčke nipošto ne smijete hraniti zečjim paletama jer nemaju dovoljno kvalitetnih bjelančevina, vrlo važnih u prehrani hrčka. Jabuka i salata preporučuju se u prehrani skotnih ženki radi sprečavanja kanibalizma jer će pojesti i svoju mladunčad. U novije se vrijeme smatra da sirovo kravlje mlijeko u prehrani poboljšava rast i razvitak.
Graviditet im traje 16 dana. Mladih u leglu obično ima 5-10, a gdjekad čak - 17! Teže oko 2 grama i imaju vrlo oštre sjekutiće. Od sise se odbijaju u dobi od tri tjedna. Moraju biti u tihu i mirnu okruženju.
Od bolesti svakako treba spomenuti "bolest mokrog repa"; oboljeli su hrčci letargični, nemaju apetita, a često imaju proljev. Glavni je klinički znak mokar stražnji kraj životinje, osobito oko anusa i repa. Smrt nastupa odmah nakon pojave prvih kliničkih znakova ili u tijeku samo nekoliko dana, pošto se pojave i teža oštećenja kože i dubljeg tkiva oko anusa. Terapija je zasad vezana uz primjenu precizno određenih doza nekih antibiotika. Hrčci mogu oboljeti i od šuge, crijevnih parazita, nekih tumora... Osobita se opasnost krije u liječenju koje provodi samostalno vlasnik jer i vrlo male doze nekih lijekova u hrčka mogu uzrokovati otrovanje i smrt.
Tomislav BRAJKO, dipl. vet.
