Zamislimo osobu koja se nalazi na čelnoj poziciji neke organizacije. Kako ona izgleda i što ju karakterizira? Ima li mnogo iskustva pod petama? Ulaže li mnogo vremena u učenje i trudi li se uvijek odraditi posao najbolje što zna? Je li karizmatična i jednostavno stvorena da vodi? Je li ta osoba žena, ili je muškarac?
Misli kao menadžer – misli kao muško znanstveno je dokazani fenomen prema kojem će većina ljudi na ključnim pozicijama zamisliti muškarca. Ovo je proizvod društva koje stereotipizira žene i muškarce – o ženama pretpostavlja da su one koje slijede, a o muškarcima da su oni koji vode.
Statistički utemeljen fenomen
Samo trećina žena u Europskoj uniji nalazi se na menadžerskim pozicijama. Prema statistikama Eurostata, 2019. godine postotak žena na menadžerskim pozicijama nije prelazio polovicu niti u jednoj od država članica. U Hrvatskoj je situacija bila posebice poražavajuća jer je isti iznosio samo 26 posto.
Komentira ovo Anita Cvetić Oreščanin koja je jedna od troje osnivača i partnera u Poslovnoj inteligenciji, inače vodećoj tvrtki za implementaciju analitičkih sustava i strateški ICT konzalting. Govori pritom o početnom problemu s kojim se žene susreću, a to je susretanje s nesigurnošću koje proizlazi iz niza stereotipa s kojima se žene susreću još kao djevojčice.
– Vrlo često same zaključimo da nema smisla javiti se na neki oglas jer ne zadovoljavamo sve kriterije koji su u opisu posla navedene, uopće ne razmišljajući da je to tek lista želja našeg potencijalnog poslodavca i da smo u aktivnoj ulozi pregovarača kad apliciramo za neki posao. A kad se zaposlimo, često očekujemo da netko drugi primijeti naš doprinos, jer što ćemo se gurati. Kad nam ponude neku upravljačku funkciju, povlačimo se jer nismo sigurne možemo li to – komentira Cvetić Oreščanin.
Žene unutar Europe u prosjeku zarađuju 14.8 posto manje od muškaraca na istim pozicijama, a nesrazmjer je posebno vidljiv upravo na slučaju rukovodećih pozicija. Žene na menadžerskim pozicijama zarađuju čak za četvrtinu manje od svojih muških kolega. Usto, opća stopa nezaposlenosti za muškarce je manja nego za žene u većini europskih država. Tako u prosjeku, ona za muškarce iznosi 6.4 posto, a za žene 7.
Kao uzrok navedenog jaza i nesrazmjera, Europska komisija, osim ograničenog pristupa različitim resursima i slabe umreženosti, navodi i neusklađenost poslovnog i obiteljskog aspekta života u kojem i danas dominira uloga žene.
Je li ovo pitanje doista problematično?
Odgovor je jednostavan – nije. Problem se nalazi samo u tome kome ga postavljamo i zašto jer uglavnom su to žene, a pitanje se zasniva na već spomenutim pretpostavkama.
– Mislim da je vrlo korisno postavljati to pitanje i ženama i muškarcima jer omogućava da promišljamo te nas kroz promišljanje osnažuje u tome da budemo hrabri donositi odluke koje su dobre za nas i stajati iza njih – govori Cvetić Oreščanin.
I doista, balansiranje poslovnog s privatnim životom vječita je polemika. Tako se upisivanjem ovog pitanja u tražilicu može naići na niz članaka koji nastoje pružiti odgovor pa daju svakakve savjete. A kako je i Cvetić Oreščanin zaključila, pitanje je potrebno ovoliko postavljati jer jedino tako potiče se prijeko potrebno promišljanje, kako zaposlenika tako i menadžera kompanija. A oni su ti koji svoje organizacije mogu učiniti fleksibilnijima i na taj način svima, pa i sebi, olakšati balansiranje ova dva ključna područja u svačijim životima.
S time se slaže i Lidija Karaga, također jedna od osnivača i partnera u Poslovnoj inteligenciji. Kao uspješne žene i liderice, Cvetić Oreščanin i Karaga, s ovim se pitanjem, i same priznaju, često susreću. Zato svoju tvrtku razvijaju konstantno imajući na umu ovu problematiku koja je dio života mnogih zaposlenih pojedinaca.
– Mislim da je jako važno da nam je ta tema stalno 'na stolu', kako svakom osobno da se vodi svojim ciljevima i prioritetima, tako i poslodavcima da kontinuirano traže modele rada u kojima će postizanje balansa zaposlenicima biti lakše. Imam osjećaj da se ovo pitanje značajno češće postavlja ženama nego muškarcima. Mislim da je to zato što u našem društvu ženu i dalje većinom percipiramo kao onu stranu koja, osim posla, treba brinuti i o tisuću drugih stvari – Karaga govori otkrivajući samu srž problema.
Prema posljednjim podacima Eurostata, kućanske poslove svakodnevno obavlja samo 34 posto muškaraca. U Hrvatskoj, samo 12 posto muškaraca radi to svakodnevno uz kuhanje, a njih 68 posto svaki dan skrbi o djeci, dok to isto žene rade svaki dan u 92 posto slučajeva.
Stereotipa bismo se trebali riješiti, a žene osnaživati
– Radi se o vrlo ograničavajućim i štetnim stereotipima, kako za žene, tako i za muškarce – slaže se sugovornica Cvetić Oreščanin te nastavlja – Najveći izazovi na koje poduzetnice nailaze na svom putu su stereotipi i rodna diskriminacija, neadekvatna podrška oko brige za djecu, nedostupnost instrumenata financiranja i dostup do kapitala, nedostupnost poslovnog povezivanja, ali i manja sklonost riziku i zaduživanju.
Konstatira ovako sugovornica kao jedna od vlasnica Poslovne inteligencije, tvrtke na čijem su čelu pretežito žene. Dvije trećine vlasništva kompanije je u rukama Cvetić Oreščanin i Karage, dakle u ženskom vlasništvu. Tri četvrtine uprave Poslovne inteligencije također su žene, a one su i na 50 posto svih upravljačkih funkcija. Usto, nešto više od 50 posto zaposlenika isto su pripadnice ženskog roda.
– Vidjeli smo prednosti rodno balansiranih timova. Takvi timovi imaju bolje rezultate nego čisto ženski ili čisto muški timovi. Što se tiče pristupa ljudima i vođenju, mislim da na generalnoj razini možemo uočiti određene obrasce. Ono što sam primijetila jest da su žene analitičnije i puno više pažnje polažu na detalje, često su strpljivije, empatičnije, sklonije prisutnom slušanju, povjerenju, brižne su kada su njihovi timovi u pitanju. S druge strane, muškarci iskazuju veću razinu hrabrosti, skloniji su riziku, pregovorima i često su sigurniji u nastupu. Za dobar posao je potreban balans te treba i jedno i drugo – uključuje se Karaga.
U vođenju se u posljednjih desetak godina spominje nešto što se naziva ženskim stilom. To je tip vođenja koji se odmaknuo od starijih obrazaca – hijerarhije i autoriteta te se sve više primiče novim vrijednostima koje su uvele upravo žene – povjerenju, konsenzusu i suradnji. Tvrde tako brojna istraživanja s fokusom na razlike u tipovima vođenja.
Osnaživanje žena, prema CEPOR izvješću, osim što se smatra društveno i etički odgovornim, uvelike ima i gospodarskog smisla zbog potencijalnog rasta u produktivnosti, profitabilnosti, pa i u BDP- u. Važnost ravnopravnosti danas je prepoznata te se provode mnoge aktivnosti s ciljem pozitivnog pomaka i širenja svijesti ovoj problematici.
Osviještena je i tvrtka EY Hrvatska koja već sedmu godinu zaredom dodjeljuje nagradu EY Poduzetnik godine, a u čijem su prošlogodišnjem programu u finalu zasluženo bili Anita Cvetić Oreščanin, Lidija Karaga i Dražen Oreščanin, osnivači i suvlasnici Poslovne inteligencije. Program se održava u čak 60 država širom svijeta, a promiče uspjehe poduzetnica i poduzetnika koji redefiniraju načine na koji živimo i radimo, svojim uspjehom nadahnjuju druge i dokazuju da se ideja itekako može sprovesti u djelo. Prijave za nagradu EY Poduzetnik godine 2021. trenutno su u tijeku, a kandidati se mogu sami prijaviti za sudjelovanje ili ih može nominirati bilo tko iz njihove okoline.
Sadržaj nastao u suradnji s EY Hrvatska.
