Nitko ne voli dug, no ponekad je on jedini način za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba: stanovanja, obrazovanja, nerijetko i zdravlja. Pristup zaduživanju je jednostavan: kod poduzetnika bi dug trebao biti poluga za stvaranje nove vrijednosti, dovoljno velike da se vrati kredit i ostvari profit, dok kod građana to najčešće nije ulaganje, osim u nekretninu i obrazovanje, gdje se uloženo obično ne vraća odmah, nego s odgodom, dok se ostale svrhe svode na potrošnju. Kod kredita građanima cilj je da rata kredita, kad se oduzme iznos potreban za život, bude otplativa, pa i u slučaju oscilacije kamatne stope ili tečaja. Jedino tako mogu ga “preživjeti” i kreditor i dužnik.
Odnedavno je HNB pritisnuo banke da dodatno postrože pravila za procjenu kreditne sposobnosti kod odobravanja nenamjenskih kredita za koje su imale puno labavije kriterije nego za stambene, posebno imajući u vidu da je izmjenama Ovršnog zakona definirano da je zaštićeni dio primanja koji se ne može ovršiti podignut s dvije trećine na tri četvrtine. Time se znatno smanjio “prostor” za odobravanje novih kredita, a kod refinanciranja starih najčešći je slučaj da nova rata ne smije biti veća od stare, čak i u slučajevima kad dužnici žele skratiti rok otplate.
Ovisno o vrsti i namjeni kredita, puno je detalja na koje dužnik treba paziti:
• Kuna ili euro: osnovno je pravilo za smanjenje rizika kod podizanja kredita zaduživanje u valuti u kojoj dužnik ima primanja. Trenutačno je to u Hrvatskoj – kuna. Iako su kamatne stope na kredite u euru u prosjeku nešto niže nego za kunske. Premda je ulazak u eurozonu trenutačno “na dugom štapu”, dužnici se pitaju i što će se dogoditi s njihovim kreditima uvede li Hrvatska euro: ako imaju kredite valutno vezane uz euro, realna je prijetnja rast tečaja eura (slabljenje vrijednosti kune). U tom slučaju u trenutku konverzije porasle bi im i glavnice, a time i anuiteti. Dužnici u kunama u tom bi slučaju i dalje plaćali iste anuitete te i dalje imali iste glavnice, ali kod konverzije bi im se u iznosu u eurima smanjila. Gotovo je nemoguć scenarij da bi euro mogao oslabjeti.
• Fiksna ili varijabilna kamata: ako je kamata fiksna tijekom cijele otplate kredita, uz stabilan tečaj, to je zapravo jedini slučaj u kojem možemo znati koliko novca u konačnici vraćamo banci za posuđeni iznos. Kod varijabilne je kamate to nemoguće znati do samog trenutka otplate. Fiksna je, kamata, doduše, nešto skuplja, a trenutačno traje trend pada kamatnih stopa te se dužnicima s varijabilnim kamatama rate konstantno lagano spuštaju. No, treba znati da su referentne kamate, uz koje banke vežu izračun svojih kamatnih stopa, na povijesnom minimumu i u nekom se srednjoročnom razdoblju očekuje njihov rast. Postoji i opcija da se dužnik ne odluči odmah, u trenutku podizanja kredita. Može ga sad podići uz promjenjivu kamatnu stopu, a u trenutku kad se trend pada kamata promijeni, od banke zatražiti “fiksiranje” kamate. Ne uspiju li postići dogovor, uvijek kredit može refinancirati povoljnijim, u drugoj banci.
• EKS: klijent zapravo ne bi trebao uspoređivati osnovne, nego efektivne kamatne stope, koje pokazuju pravi trošak kredita i uključuju cijenu svih izdataka koje dužnik plaća pri odobravanju i otplati kredita. EKS je niži ako je kredit podignut uz akciju koja klijenta oslobađa plaćanja naknada za obradu kreditnog zahtjeva, troškova procjene vrijednosti nekretnine, ako kao instrument osiguranja ne mora ugovarati životno ili drugo osiguranje, izdvojiti depozit u nekom obliku...
• Usporedba kredita: nitko se ne bi trebao upustiti u podizanje kredita a da u rukama nema ponude otplatnih planova iste vrste kredita od barem nekoliko banaka. Kao preliminarnu radnju, zainteresirani za kredit može prvo sam napraviti malo istraživanje i to tako da ode na stranicu Hrvatske narodne banke koja je prije nekog vremena uvela aplikaciju i informativnu listu ponude kredita svih banaka u Hrvatskoj, preko koje građani mogu usporediti kamate i neke dodatne uvjete kreditiranja. Uskoro bi takvu aplikaciju trebali uvesti i za naknade. Građani preko ove aplikacije mogu provjeriti koja banka daje najveći iznos određene vrste kredita u kunama i euru, najdulji rok otplate, fiksnu ili varijabilnu kamatu, koji referentni parametar koristi kod izračuna kamate (euribor ili NRS), EKS i fiksnu maržu te visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita.
• Simulacija otplate: osim otplatnog plana, klijent od banke treba zatražiti i simulaciju otplate za slučaj rasta kamatne stope (ako kredit ima varijabilnu kamatnu stopu) ili promjene tečaja. Tek tada može procijeniti može li podnijeti rast anuiteta u slučajevima “poremećaja tržišta”, kako im tepa financijski sektor.
• Naknade za obradu i prijevremenu otplatu: klijenti uglavnom odlučuju podići kredit tijekom akcije u kojoj su oslobođeni plaćanja naknade za troškove obrade kredita, no akcije ne traju vječno pa i o tom parametru treba voditi računa. Usto, naknade za prijevremenu otplatu kredita mogu predstavljati velik problem kod refinanciranja u drugoj banci i “pojesti” benefite niže kamate, što je bitno kod refinanciranja kredita podignutih prije 1. siječnja 2010. Tad je, naime, zakonskim izmjenama naplata izlazne naknade stavljena izvan zakona.
• Rok otplate: iznimno je bitan za cijenu kredita: što je rok otplate dulji, kredit je skuplji jer se plati više kamate. No, s druge strane, treba voditi računa i o tome da je rata podnošljiva na mjesečnoj razini.
• Dopušteno prekoračenje: najskuplji je kredit. Čak i kod revolving otplate na kartice, glavnica se s vremenom smanjuje, no kod konstantnog “minusa” plaćaju se samo kamate. Ako je ikako moguće, isplativije je podići gotovinski nenamjenski kredit i zatvoriti prekoračenje.
• Rate ili anuiteti: otplatom u ratama klijent brže isplaćuje glavnicu, čime su mu niži i ukupni troškovi kamata, nego otplatom u anuitetima. Plaćanje anuitetima podrazumijeva jednak mjesečni iznos tijekom cijele otplate iako se u početku otplaćuje veći udio kamate u odnosu na glavnicu, dok se s vremenom otplaćuje veći udio glavnice u odnosu na kamatu. Kod otplate na rate iznos glavnice uvijek je jednak, a iznos kamate se smanjuje od prve prema zadnjoj rati pa su rate veće u prvim godinama otplate.
Video: Porez na imovinu: Razlozi 'za' i 'protiv'
država treba urediti stanje tako da krediti budu jeftini i da banke nemaju ekstra profite nego da su zadovoljni i korisnici i banke, ali mi smo nažalost kolonija...