Malo je nogometaša čija se karijera i život mogu opisati kao tako žestok sudar ekstrema kao što je to slučaj s Joeyjem Bartonom. S jedne strane, bio je neustrašivi, tehnički potkovani veznjak Premier lige s besprijekornom radnom etikom i sposobnošću da vodi momčad. S druge, bio je osuđivani kriminalac, nasilnik koji je gasio cigarete u očima suigrača, brutalno premlaćivao ljude na ulici i na treningu, te čovjek čija je karijera više puta uništena vlastitim nekontroliranim bijesom.
Sada mu prijeti financijski slom nakon niza sudskih postupaka koji su ga stajali oko milijun funti. Odbijena jamčevina nakon što je optužen za nanošenje teških tjelesnih ozljeda u vezi s tučnjavom u jednom golf klubu. Suočio se s nalozima za isplatu velikih odšteta i sudskih troškova zbog uvredljivih objava na društvenim mrežama usmjerenih protiv voditelja Jeremyja Vinea i komentatorice Eni Aluko. U međuvremenu je otkriveno da je njegova tvrtka za upravljanje imidžem, Joey Barton Promotions Limited, nagomilala dug od 76.273 funte. Bartona je dodatno kaznila i britanska porezna uprava (HMRC) nakon što je ulagao u četiri sumnjiva filmska projekta koja su okarakterizirana kao porezne izbjegavajuće sheme, a koje je osmislila kontroverzna tvrtka Ingenious.
Barton, koji je kao igrač nekoć zarađivao 45.000 funti tjedno, zajedno s prijateljem Andrewom Taylorom suvlasnik je i konzultantske tvrtke za upravljanje energijom Resolve Energy. Dokumentacija pokazuje da direktori te tvrtke duguju ukupno 1,8 milijuna funti neotplaćenih zajmova. Prošlog ljeta Jeremy Vine otkrio je da je bivši veznjak Manchester Cityja i Newcastlea morao podmiriti sudske troškove nakon što je izgubio povezani slučaj za klevetu. Voditelj BBC Radija 2, 60-godišnji Vine, tužio ga je zbog objava na platformi X u kojima ga je lažno nazivao „pedofilom“ i „zaštitnikom pedofila“. Vine je izjavio da je ta pravna bitka Bartona, prema njegovim vlastitim riječima, stajala oko 600.000 funti. Barton, iz Widnesa u Cheshireu, prošle je godine dobio uvjetnu kaznu zbog tih objava.
Ujedno se žali na presude u slučajevima protiv Vinea i Aluko, kao i na uvjetnu kaznu zbog napada na suprugu Georgiju (38) u Kewu, u jugozapadnom Londonu. Trenutačno se nalazi u istražnom zatvoru zbog navodnog napada u golf klubu u Liverpoolu. Suoptuženi Gary O’Grady (50) brani se sa slobode. Izvor blizak slučaju izjavio je: Barton je u ozbiljnim problemima, a situaciju dodatno pogoršava činjenica da je uključen u toliki broj sudskih postupaka. Svaki od njih stoji tisuće funti za odvjetnike, a ako izgubiš – situacija je još gora.
Ovog mjeseca naloženo mu je da plati 339.000 funti odštete i sudske troškove bivšoj engleskoj nogometašici Eni Aluko, nakon što ju je usporedio sa serijskom ubojicom Rose West.
Njegova priča počinje u Huytonu, zloglasnom predgrađu Liverpoola, mjestu gdje su, kako je sam rekao, djeca "igrala lovice sa sjekirama". Da bi se shvatio Barton, mora se shvatiti okruženje koje ga je stvorilo, gdje je agresija bila alat za preživljavanje, a nasilje svakodnevica. On nije bio crna ovca svoje obitelji, kako su mnogi mislili. Bio je, prema riječima jednog od direktora Manchester Cityja, "bijela ovca", onaj koji je unatoč svemu uspio pobjeći.
Odrastanje u takvom okruženju ostavilo je neizbrisiv trag. Barton je u svojoj autobiografiji opisao kako ga je otac, nakon što je desetogodišnji Joey uplakan došao kući jer su ga pretukli lokalni nasilnici, poslao natrag na ulicu s bejzbolskom palicom i naredbom da se suprotstavi cijeloj bandi. S dvanaest godina otac ga je podučavao kako jednim udarcem onesvijestiti čovjeka. Njegov brat Michael osuđen je na doživotni zatvor zbog rasno motiviranog ubojstva tinejdžera Anthonyja Walkera, što je Bartonu, kako je priznao, zauvijek obilježilo život. Nogomet je bio jedini izlaz, no i tu je put bio trnovit. Everton ga je odbacio s četrnaest godina jer je bio "prenizak", a istu je presudu donio i Nottingham Forest. Ta odbijanja samo su raspirila njegovu odlučnost da uspije. Priliku mu je na kraju dao Manchester City, klub u kojem je započeo profesionalni put ispunjen briljantnošću i ludilom.
U Cityju je Barton brzo postao ključni igrač. Njegova borbenost, pregled igre i neumorna energija učinili su ga miljenikom navijača. No, paralelno s usponom na terenu, rasla je i njegova reputacija izvan njega. Kontroverze su se redale jedna za drugom. Na božićnoj zabavi 2004. ugasio je zapaljenu cigaretu u oku mladog suigrača Jamieja Tandyja, zbog čega je klub kažnjen sa šest tjedana plaće. Poslan je kući s predsezonske turneje na Tajlandu nakon što se potukao s petnaestogodišnjim navijačem Evertona. Vrhunac i kraj njegove karijere u Manchesteru dogodio se u svibnju 2007., kada je na treningu brutalno pretukao suigrača Ousmanea Daboa, ostavivši ga bez svijesti s teškim ozljedama glave, uključujući i sumnju na odvajanje mrežnice. Taj incident bio je kap koja je prelila čašu i City ga je suspendirao i prodao.
Prelazak u Newcastle United trebao je biti novi početak, no demoni su ga pratili. Iako je na terenu često bio vođa momčadi, izvan njega je nastavio s autodestruktivnim ponašanjem. U prosincu 2007. uhićen je zbog tučnjave ispred McDonald'sa u Liverpoolu u 5:30 ujutro, gdje je jednog čovjeka udario dvadeset puta, a napao je i jednog tinejdžera. Zbog toga je 2008. osuđen na šest mjeseci zatvora, odsluživši sedamdeset četiri dana. Nakon Newcastlea, potpisao je za Queens Park Rangers, gdje je postao kapetan, ali i akter jednog od najsramotnijih trenutaka u povijesti Premier lige. U posljednjem kolu sezone 2011/12., u ključnoj utakmici protiv svog bivšeg kluba Manchester Cityja, Barton je isključen nakon što je laktom udario Carlosa Teveza. No, tu nije stao. Prije izlaska s terena, koljenom je udario Sergija Agüera i pokušao glavom udariti Vincenta Kompanyja, što mu je donijelo suspenziju od čak dvanaest utakmica.
Nakon kaosa u Engleskoj, Barton je proveo sezonu na posudbi u Marseilleu, gdje je iznenađujuće postao miljenik navijača i uživao u mirnijem okruženju, daleko od britanskih tabloida. Njegova karijera kasnije ga je odvela u Burnley, s kojim je osvojio Championship i vratio se u Premier ligu, te u kratku i neuspješnu epizodu u škotskom Rangersu. Za englesku reprezentaciju odigrao je samo jednu utakmicu 2007. godine. Po završetku igračke karijere, koju je efektivno okončala osamnaestomjesečna suspenzija zbog klađenja na 1260 nogometnih utakmica, okrenuo se trenerskom poslu. Vodio je Fleetwood Town, a zatim i Bristol Rovers, s kojima je 2022. ostvario dramatičnu promociju u viši rang natjecanja, pokazavši da posjeduje taktičku inteligenciju i liderske sposobnosti.
Ono što Bartona čini fascinantnom figurom jest njegova unutarnja borba. Dok je na terenu i izvan njega bio sinonim za nasilje, istovremeno je pokušavao projicirati sliku intelektualca. Na Twitteru je citirao filozofe poput Friedricha Nietzschea i Georgea Orwella, pojavio se u političkoj emisiji BBC-a "Question Time" i pisao kolumne za novine. Otvoreno je govorio o borbi s alkoholizmom i problemima s kontrolom bijesa, tvrdeći da je prestao piti nakon izlaska iz zatvora. Njegovi bivši treneri i suigrači opisivali su ga kao "siromašnog Roya Keanea", čovjeka kod kojeg se "prekidač jednostavno okrene" i tada više nema povratka. Ta dvojnost, ta borba između promišljenog čovjeka svjesnog svojih mana i nasilnika oblikovanog surovim odrastanjem, definirala je cijeli njegov život.
Unatoč povremenim periodima smirenja i pokušajima reforme, Bartonova autodestruktivna priroda uvijek bi na kraju prevladala. Njegova trenerska karijera, koja je obećavala, doživjela je krah nakon što je dobio otkaz u Bristol Roversu 2023. godine. Međutim, pravi kraj njegovim ambicijama u nogometu došao je kroz seriju otrovnih i mizoginih napada na društvenim mrežama usmjerenih prema ženskim sportskim komentatoricama i analitičarkama, poput Eni Aluko i Lucy Ward, koje je nazvao "Fred i Rose West nogometnog komentiranja". Ti ispadi učinili su ga prognanikom u nogometnom svijetu. Anonimni izvori iz engleskih klubova potvrdili su da ga nitko više ne želi zaposliti.
Otvori KEKS Pay
