Ono što su nedavno učinili korisnici skate parka u Španskom neki su stanovnici pozdravili, dok su drugi osudili, a sve je rezultiralo velikom raspravom na društvenim mrežama. Naselje na zapadu Zagreba, da objasnimo, već neko vrijeme ima vlastiti skate park, a nakon nedavnog uređenja okoliša oko parka, korisnici iz Skateboard kluba Shpaolin zaključili su da materijal koji se koristio nije adekvatan za skejtere. Odlučili su stvar uzeti u svoje ruke i sami obaviti radove popravka.
– Potez očajnika! Korisnici skateparka u POS Španskom zbrojili su 2 i 2 i shvatili da popločni materijal koji je stigao ispred parka nije namjenjen za popločivanje platoa oko skateparka zbog kojeg je skatepark već danima užasan, opasan i nemoguć za održavanjem. Za vikend oko 100 korisnika, djece, mladih i roditelja došlo je u skatepark i počelo opločavat plato. I uspjeli su. Vikend je bio sigurniji sa manje pijeska. Teško je objasniti da skatepark nije obično igrališe ili parkić za djecu. Skatepark je nešto puno puno više. Kao klub smo pokušali na sve načine i dopisima i dugim telefonskim razgovorima objasniti nadležnim organima da je nešto hitno, opasno, neodrživo...ali tu su procedure i protokoli.
Tako je skatepark u POS španskom skoro 3 godine imao koševe za smeće koje su izradili korisnici, i sami čiste sve, još uvijek ima ograde koje su korisnici sami napravili sad i plato od opločnjaka. Živjeti skatepark život znaći brinuti se o istom. Sretno dečkima iz Zrinjevca danas kad skuže di su im 2 palete opločnjaka. A šta reč nego, da smo najavili gradu da će se i ovo desit. Očajni smo svi – poručili su.
I dok su neki potez pozdravili, bilo je onih koji smatraju da ovakve, samostalne, akcije nisu korisne društvu. Potez su osudili iz kvartovske inicijative Špansko za svakoga, a u vrlo dugačkom postu na društvenim mrežama objasnili su i zašto. – Priča oko skate parka u POS Španskom, dakle, dobila je novo poglavlje. Nakon kamenčića, tužbi, hitne pomoći, policije, očevika, zapisnika, pješčanih plaža, lagera u kotačima i svih drugih znakova male kvartovske apokalipse, došli smo i do trenutka u kojem su korisnici, kako sami kažu, “zbrojili 2 i 2” te zaključili da opločnici koje je Zrinjevac dovezao nisu namijenjeni onome za što su oni smatrali da bi morali biti namijenjeni, a namijenjeni su za dječju bike stazu sa koje su navodno dolazili kamenčići. I tu počinje ljepota novoga urbanizma.
Kad građanin zbroji 2 i 2, a Grad, Zrinjevac, projekt, izvođač i redoslijed radova očito još uvijek računaju po staroj, dosadnoj, birokratskoj matematici, tada se stvar mora uzeti u svoje ruke. Doslovno. Prema njihovoj vlastitoj objavi, dio korisnika skate parke sam je uzeo dopremljen materijal i njime popločio plato oko skate parka.
Čestitamo! Čestitamo na odlučnosti, na građevinskoj imaginaciji i na hrabrom iskoraku u novu eru upravljanja javnim prostorom. Do sada smo, naivni kakvi jesmo, vjerovali da postoje projekti, nadzor, izvođači, radni nalozi, gradske službe i nekakav redoslijed radova. Sada vidimo da je sve to zapravo nepotrebna scenografija staroga svijeta. Dovoljno je imati osjećaj hitnosti, dvije slobodne ruke i paletu opločnjaka u blizini. Očaj je, izgleda, postao građevinska dozvola. Da odmah podsjetimo, jer pamćenje u kvartu očito traje kraće od jedne objave na Facebooku: ovaj skate park nije nastao mimo korisnika, nego upravo suprotno. Stari, loš i sumnjivo započet smjer gradnje zaustavljen je nakon promjene vlasti, raskinut je ugovor, otvoren je novi put i slušao se baš onaj koji danas nastupa kao da ih nitko nikada ništa nije pitao – napisali su, među ostalim.
Osudili su i potez u kojem ljudi uzimaju svari u svoje ruke i sami obavljaju radove koji im smetaju. – Skate park jest namijenjen skejterima, rolerima, djeci na romobilima i svima koji ga koriste, no nije ničije privatno dvorište. Nije klupski posjed, nije prostor koji se uređuje po principu: ovo je sada naše, a tko se ne slaže, neka čita našu sljedeću objavu. Ako smo dobro shvatili novu metodu, stvar je vrlo jednostavna.
Smeta vam klupica pod prozorom jer se navečer na njoj okupljaju mladi, nemojte čekati Grad. Uzmite stvar u svoje ruke i premjestite je. Ako vam smeta rasipanje kamenčića na dječjem igralištu, zalijte ih ljepilom. Ako godinama čekate stupić protiv nepropisnog parkiranja, postavite svoj. Ako vam pješački prijelaz nije dovoljno blizu, kupite farbu i eto zebre. Ako vam drvo baca sjenu gdje ne treba, ponesite pilu i oslobodite prostor od birokratskog mraka. Ako vam se projekt ne sviđa, napravite svoj. Ako vam se ne sviđa procedura, proglasite je neosjetljivom. Ako vam se ne sviđa čekanje, nazovite ga ugrozom. Ako vam se ne sviđa javni red, preimenujte ga u prepreku građanskoj inicijativi.
I evo nam Španskog kakvo možda nismo znali da želimo: kvart u kojem svatko uređuje ono što mu se toga dana učini hitnim.
Jedni će betonirati, drugi će čupati, treći će premještati, četvrti će uklanjati, peti će ograđivati, šesti će saditi, sedmi će piliti, osmi će farbati. I svi će, naravno, imati najbolje namjere. Svi će biti očajni. Svi će imati svoje razloge. Svi će reći da institucije nisu reagirale dovoljno brzo. I svi ćete biti uvjereni da je baš njihov potez iznimka koja potvrđuje njihovu plemenitost. Kako lijepo.
Sigurnost skate parka nije sporna i tu nema nikakve dvojbe: ako se nakon završetka radova pokaže da neko rješenje unosi pijesak, kamenčiće ili bilo kakvu opasnost na voznu površinu, od nadležnih ćemo tražiti da se to korigira. No između ozbiljnog upozorenja i samovoljnog preslagivanja gradskog materijala ipak postoji granica, koliko je netko pokušavao prekriti riječju “očaj”. U komentarima su dobili i sasvim konkretan, prizemljen prijedlog: prije korištenja skate parka otpuhati ili očistiti voznu površinu od prašine i sitnih kamenčića. Znamo, nije spektakularno, nema paleta, nema vikend-urbanizma i ne zvuči kao povijesni ustanak protiv protokola, ali kao privremena mjera dok se radovi ne dovrše zapanjujuće razumno.
Postoji razlika između pritiska na nadležne i preslagivanja gradskog materijala. Postoji razlika između brige za sigurnost i poruke “sretno dečkima iz Zrinjevca kad skuže di su im dvije palete opločnjaka”. Ta rečenica, priznajemo, ima neku posebnu ljepotu. U njoj je sadržana čitava mala filozofija našeg vremena. Malo prkosa, malo šale, malo žrtve, malo junaštva, malo nevinosti i jedna sasvim konkretna činjenica: netko je uzeo materijal koji nije bio njegov, za radove koje nije vodio, na prostoru kojim ne upravlja, i potom to objavio kao dokaz očaja. Još očekuju pljesak. Pa evo, plješćemo – poručili su u podugačkoj objavi, uz zaključak da "je jedno tražiti sigurniji skate park, a drugo se ponašati kao da je javni prostor privatno gradilište".
Otvori KEKS Pay
