Riješi se jedan problem, a niknu druga dva. Odra je prekjučer dobila novi vrtić u koji će roditelji moći smjestiti 30 djece pa je time olakšan život barem onima koji su se s nedostatkom kapaciteta za smještaj djece borili godinama. Vrtiću koji u tom kvartu ne zadovoljava potražnju dodan je još jedan. I super, otvoren je, ali gdje će nakon njega djeca ići u školu, zabrinuti su njihovi roditelji. Time postavljaju pitanje svih pitanja jer osnovna škola s 400-tinjak učenika postaje sve tješnja. U tom se pitanju krije i rijedak pozitivan osjećaj jer je malo kvartova u Hrvatskoj koji se ne “smanjuju”. Ako se na nekom području povećava broj mladih obitelji, a time i djece, ono što je potrebno i na čemu bi Grad najprije morao raditi jest infrastruktura. Da je tomu tako svjedoči i pomalo bizarni vapaj roditelja osnovnoškolaca da djeca ne bi tjelesni odgoj smjela imati u školskom hodniku. Bizaran je ne zato što su roditelji nešto rekli, nego zato što to uopće trebaju reći. Zato gradnja školske dvorane mora za kvart biti prioritet.
Nije jasno zašto bi se novcem poreznih obveznika, i to u dvotrećinskom iznosu, subvencioniralo plaćanje računa privatnih vrtića, a da istodobno djeca tih istih ljudi ne mogu imati dostojnu infrastrukturu za normalan boravak u školi. Zato treba pohvaliti obnovu zgrade škole koja je prije dvije godine razveselila djecu koja su bila naviknuta na mnogo lošije uvjete nego što im se pružaju sada. Da nije problem samo u jednoj instituciji govori neriješen imovinskopravni spor zbog kojeg nova sportska dvorana još nije sagrađena. Sve to nameće zaključak da bi možda nekoj od tih mladih obitelji bilo bolje u mjestu gdje sud taj spor može riješiti u nekom normalnom roku, gdje njihov novac neće otići za tuđe vrtićke račune, gdje se njihova djeca neće mučiti pod azbestom i vlagom i gdje će infrastruktura biti preduvjet za nečiju plaću. No, odu li mlade obitelji u takvo mjesto, zagrebački kvartovi više neće biti tijesni.
