Ulje na platnu koje krasi svečanu dvoranu Udruženja obrtnika grada Zagreba i prikazuje zanatlije metropole u vrijeme gradnje Obrtnog doma restaurirano je. Riječ je o umjetničkom djelu iznimne sentimentalne vrijednosti za obrtnike, a kao i svaka priča o njima, tako i ova slika pripovijeda storiju o povijesnim događanjima. Početak 20. stoljeća karakteriziran je kao "zlatno doba" zagrebačkih obrtnika, a u to vrijeme gradnja Obrtnog doma nije bila mala stvar. Reprezentativno zdanje na Trgu Mažuranića podignuto je novcem i radom obrtnika, a kako je naslikano u čast velikog zajedničkog pothvata, djelo je dobilo i prikladan naziv "Osnutak Obrtnog doma". No, to je ime desetljećima bilo skriveno.
Društvena previranja i promjena političkog sustava polovinom prošlog stoljeća dovela su do toga da bude prebojano te zamijenjeno crvenim tekstom i prikladnijim nazivom za to doba, "Slavlje rada u Zagrebu". A kako to već biva, i on je postao neprikladan pa je na kraju također prebojan, trećom intervencijom na slici. Do ovih otkrića došao je restaurator prof. dr. sc. Denis Vokić s Dubrovačkog sveučilišta, koristeći infracrvenu reflektografiju.
Tijekom restauracije ulja na platnu stručnjaci su pronašli i dva lika koja su naknadno preslikana i dosad ostala skrivena. – Pretpostavljam da su sve to portreti ljudi koji su sudjelovali u gradnji palače, a osobe koji su uklonjene možda nisu dale doprinos koji se od njih očekivao. Nije rijetkost u umjetnosti da se kompozicija slaže po zasluzi. Tako se oni koji su dali više novca nalaze u fokusu, a ostale se onda pozicionira prema krajevima slike – objasnio je Vokić.
Osim tih detalja vezanih za zahvate na djelu, restauratori su naišli na probleme koji su nastali tijekom prethodne restauracije. – Dijelovi su prečišćeni, odnosno skinuta je boja, a nije uklonjena sva nečistoća. Nakon toga je slika lakirana, najvjerojatnije mat lak parketom. Procjenjujem da je to bilo sedamdesetih godina prošlog stoljeća i mislim da nije riječ o radu restauratora, nego je vjerojatno angažiran neki soboslikar – istaknuo je Vokić.
Stil kojim je izrađeno ulje na platnu karakterističan je pak za kraj 19. i početak 20. stoljeća, posebice na anglosaksonskim prostorima. S obzirom na vrijeme nastanka, može se zaključiti da su se u Zagrebu u to doba pratile svjetske tendencije u umjetnosti. – Slika je vrlo atraktivna i dekorativna. Kad je gledam, osjećam se kao da sam u Americi ili Engleskoj, budući da je ovakav rad u tim zemljama krajem pretprošlog i početkom prošloga stoljeća bio jako popularan. Nisam znao da kod nas ima takvih umjetničkih djela, a dokaz je da su se pratili trendovi. No, u vrijeme socijalizma ovakve slike nisu bile u skladu s društvenim uređenjem pa su bile zapuštene te ponekad zaklonjene i skrivene – rekao je dubrovački restaurator.
Ulje je djelo akademskoga slikara Milenka D. Gjurića, a nastalo je davne 1928. godine. Umjetnik je rođen 1894. u Zemunu, ali je cijeli svoj životni vijek bio vezan za Zagreb. U hrvatskoj metropoli završio je Obrtnu te potom i Višu školu za umjetnost i umjetni obrt, a 1916. je kao stipendist Općine Petrovaradin upisao Akademiju u Pragu. Dvije godine kasnije raspala se Austro-Ugarska Monarhija pa se Gjurić izgubivši stipendiju vratio u Zagreb, gdje je najprije radio kao nastavnik za dekorativno slikarstvo u Obrtnoj školi, a onda postao i profesor u II. realnoj gimnaziji.
Imao je sedam samostalnih izložbi u Zagrebu, a posljednji put 1942. i 1943. godine. Jednom je samostalno izlagao u Srijemskoj Mitrovici, a u Osijeku i u Rimu po dva puta. Sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama, među kojima i na tri u Zagrebu te jednoj u Beogradu.
Gjurić je i jedan od utemeljitelja prvog društva grafičara u nas, osnovanog u Zagrebu i nazvanog Kolegij jugoslavenskih umjetnika-grafičara. Bio je također jedan od pokretača časopisa Grafička umetnost (1919.; od 1921. Umjetnost) i Grafička revija (1923.), koji su se objavljivali u Zagrebu. Osim brojnih prikaza i studija, napisao je dvije samostalno objavljene knjižice, "Slikarske tehnike u crkvenoj umjetnosti" iz 1936., koja uključuje osvrt na konzerviranje, restauriranje i čuvanje fresaka, te "Martin Kolunić-Rota, hrvatski bakropisac i nadorezac (16. vijek)", koja je objavljena 1938. kao pretisak istog teksta iz časopisa Umjetnost.
Hrvatski: obrt, obrtnik. Turski: sanat, pa onda zanatlija