Treba još vratiti sliku svete Cecilije, a u srpnju bi trebao početi i povratak čuvenih orgulja, što će trajati više mjeseci. Obave li se svi nužni predstojeći radovi u predviđenom roku, vjernici bi već polnoćku mogli proslaviti u obnovljenoj bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici, a nakon toga, ondje bi se nastavila i redovita liturgijska slavlja.
Orgulje dolaze kasnije
Radovi na poslijepotresnoj konstrukcijskoj obnovi druge najveće crkve u Zagrebu konačno su završeni, a kako bi se taj događaj simbolično proslavio, nedavno je ondje održan i veliki korizmeni koncert na kojem je nazočio državni vrh. Objektu iz 1902. godine predstoji, međutim, intenzivna i dugotrajna restauratorska obnova, zbog čega će još neko vrijeme biti zatvoren za javnost. Rektor bazilike pater Damir Kočiš proveo nas je kroz obnovljenu crkvu, pokazavši nam što je dosad učinjeno, ali i što još treba obaviti.
– Bazilika je sad svjetlija, vedrija, otvorenija, zidove smo prebojali da interijer nije tako tmuran. A vidite li na luku kod prezbiterija fresku svetog Augustina i lijepu 3D nišu? To je samo jedna od nekoliko oslika i freski koje smo otkrili prilikom obnove. Tijekom četrdesetih godina prošlog stoljeća bile su prebojane, a mi ih sada, pažljivim radom restauratora, vraćamo. To će trajati još neko vrijeme. Crkva je statički ojačana, iza boje "skriva" se pet kilometara rupa i pilota. Ne mogu reći što je sve učinjeno jer je toga previše, ali dovoljno je reći da je ojačano i učvršćeno sve što je moglo biti – govori nam pater Kočiš dok nas vodi kroz centralni atrij, po stepenicama na kor i galeriju te, konačno, iznad samog svoda crkve. Svod je u potresu 2020. godine teško oštećen, a u srpnju 2021. miniran je njegov ostatak. Novi svod danas na mjestu drže tone čeličnih šipki, a dodatno ih podupiru elementi od armiranog betona.
– Ovo što gledate pravo je remek djelo, ovaj postupak treba podučavati na fakultetima – komentirao je rektor Kočiš. Pod na koru trenutačno je u obnovi i planira se njegovo popločanje te povratak orgulja. Delikatan je to posao, objašnjava rektor, a s njim se treba pričekati dok se ne obavi dio prethodnih radova.
– Orgulje ne trpe prašinu, a vidite kakvi se radovi ovdje još obavljaju. One su na popravku u Rogaškoj Slatini još od 2017., u crkvu su se trebale vratiti iza Uskrsa 2020. godine. A onda se dogodio potres – objasnio je Kočiš. Konstrukcijska obnova bazilike u Palmotićevoj jedna je od najkompleksnijih u Zagrebu, trajala je gotovo šest godina, a radovi su stajali oko 28 milijuna eura. Tijekom zahvata uklonjena je žbuka i ornamentika sa zvonika, a oni su restaurirani i vraćeni u rujnu 2024.
– Posla još ima, obavljaju se radovi na pročelju crkve. Kad se makne skela, zvona se vraćaju na zvonik. U unutrašnjosti nas čeka postavljanje mramora u samom prezbiteriju, uređenje sakristije, postavljanje kamena na koru – nabraja naš sugovornik što je još na popisu radova. Korizmeni koncert, pojašnjava Kočiš, bila je svojevrsna "generalna proba" za održavanje liturgije u obnovljenoj crkvi, a sad se intenzivno radi na tome da se ondje održe i misna slavlja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, koja se obilježava 12. lipnja. Nakon toga, objekt će se ponovno zatvoriti za javnost, a redovite mise trebale bi se uspostaviti krajem ove ili početkom iduće godine. A to se, kaže Kočiš, prigodno poklapa i s dva važna jubileja.
Najveća ispovjedaonica
– Blagoslov bazilike bio je 15. prosinca 1902., a 2. lipnja sljedeće godine crkva je bila posvećena. Jedan jubilej koji obilježavamo je 125 godina od blagoslova i posvete. Drugi je osnivanje župe, 5. kolovoza 1977. godine, dakle prije pola stoljeća – napominje. Restauratorski radovi nastavit će se još dugo nakon otvorenja. Oslici u svetištu prezbiterija, kako smo vidjeli na terenu, otkrivaju se polako, centimetar po centimetar, budući da riječ o izuzetno delikatnom procesu.
– To je dio posla. Čeka nas i obnova osam pokrajnjih ili bočnih oltara. Procjena je da bi za jedan oltar trebalo otprilike godinu dana. Tu su i postaje križnog puta koje treba obnoviti, vitraji koje treba osvježiti. Teško je reći koliko će sve trajati, velikim dijelom to ovisi i o sredstvima. Mislim da možemo govoriti o barem pet ili čak deset godina – zaključuje rektor bazilike. Crkva je, inače, poznata i kao najveća ispovjedaonica u Zagrebu, a posjećuju je vjernici ne samo iz cijeloga grada, već i domovine i susjednih država. Vodstvo Bazilike je nakon potresa utemeljilo zakladu za njenu obnovu te izgradnju pastoralnog centra koji će nositi ime po Anamariji Carević, djevojčici koja je u potresu 2020. godine izgubila život, a redovito je dolazila u baziliku i bila njena župljanka.•
Otvori KEKS Pay
