Na peterokatne zgrade s ravnim krovovima dodao bi se još jedan kat s novim stambenim jedinicama, a njihovi stanari zauzvrat bi dobili lift, solare i energetsku obnovu. To je osnovna ideja modela koji predlaže arhitektonski tim "Šesti kat", predvođen Brankom Jegerom, Hildegard Auf Franić i Miroslavom Villijem. Pionirski projekt za Hrvatsku već je u primjeni u mnogim europskim zemljama i dio je strategija za osiguranje priuštivog stanovanja, a Jeger, H. Auf Franić i Villi htjeli bi ga implementirati na peterokatnice u Zagrebu sagrađene u drugoj polovini 20. stoljeća.
Zgrade bez dizala, objasnio je tim na prezentaciji u Oris Kući arhitekture, nisu problem samo starijim osobama već i mladim obiteljima s malom djecom. Nedostatak energetskih poboljšanja usto dovodi do visokih troškova grijanja i hlađenja, a ravni krovovi, često loše izolirani i podložni oštećenjima, zahtijevaju skupu sanaciju. Njihov model stoga nudi rješenje cjelovitom obnovom, a ključan element jest da se stanari ne bi morali financijski zaduživati kako bi dobili poboljšane uvjete stanovanja.
– Svojevoljno bi dali da ravni krovovi njihovih zgrada postanu gradilišta za nove stanove, a zauzvrat besplatno dobili i solare i lift – naglasio je Jeger. Ako se usto odluče i za energetsku obnovu, dodao je, nju bi trebali platiti. – No, budući da ne bi bilo troškova obnove ravnoga krova, plaćali bi 20 posto manje nego u standardnim uvjetima – objasnio je.
Dakle, dodao je, model priuštivog stanovanja obnovom višestambenih zgrada nudi dvostruku korist. – S jedne strane omogućuje gradnju novih stanova na ravnim krovovima, čime se povećava kapacitet stambenih površina, a s druge postojeći stanari dobivaju poboljšane uvjete stanovanja – kazao je Jeger.
Stoga je za realizaciju projekta, osim usvajanja izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana, ključna suradnja između investitora i stanara, a svaki dogovor, naglasio je, bio bi ovjeren kod javnog bilježnika. – Kada se gradnja završi, uz tehnički pregled i dobivanje uporabne dozvole bilo bi provedeno etažiranje, čime bi zgrada bila upisana kao cijela, kako se kaže 1/1 – rekao je Jeger.
Model se u brojnim europskim zemljama pokazao uspješnim upravo zbog toga što ujedinjuje interese stanara i urbanističkog razvoja grada, a Villi je kao primjer naveo Estoniju i Sloveniju. – Arhitektonske studije provedene u tim zemljama pokazuju da je ovakav pristup obnovi vrlo učinkovit. Primjerice, u Estoniji je obnovljeno gotovo 300 objekata, a svi zahvati odrađeni su bez većih smetnji za stanare koji su tijekom njih nastavili živjeti u svojim domovima – istaknuo je.
S obzirom na to da je riječ o modelu priuštivog stanovanja, smatraju arhitekti, idealan investitor bio bi Grad. – Tada cijena ne bi bila određena tržišnim uvjetima, već bi odražavala stvarne troškove – kazao je Villi.
Svoju viziju priuštivog stanovanja tim je predstavio i u mjesnim odborima Savski gaj, Borongaj, Volovčica i Zapruđe. – Mislim da su ljudi shvatili da je ovo dobar model, a najviše smo kritika dobili na račun parkirališnih mjesta. Njihov bi se broj, naime, trebao povećati ako se poveća broj stanova, a izazov je nedostatak mjesta – rekao je Jeger.
Ostvare li se svi uvjeti, realizacija projekta mogla bi početi u roku od dvije godine. Procjene pokazuju da bi samo na Borongaju moglo biti sagrađeno 260 novih stanova, a na razini grada više od 1200. No, prije svega, naglasila je H. Auf Franić, potrebno je napraviti detaljne analize i prilagoditi model potrebama stanara. – Treba pričekati da se donese odluka o GUP-u, zatim proučiti mogućnosti, a onda i izraditi prijedloge te urbanističku i arhitektonsku dokumentaciju pojedinačnog naselja putem natječaja, koji je jedini ispravan način za kvalitetna i kreativna rješenja – kazala je.
"Šesti kat", zaključila je, razradio je ideju u kojem bi smjeru projekt trebao ići, a interdisciplinarni tim stručnjaka u sljedećim bi fazama razvijao konkretna rješenja, prilagođena potrebama stanara.
GALERIJA FOTO Pored ovog jezivog rugla u Zagrebu ste prošli milijun puta, Tomaševiću je pod nosom: Ima li kraja propadanju?
Otvori KEKS Pay
Da! Danasnji "strucnjaci" si umisljaju da su samo oni pametni a gradevinski staticari ranijih godina da su bili neznalice pa nisu dimenzionirali temelje i nosive zidove pravilno. Nakon sto nadograde propterecanja na nedovoljno dimenzionirane temelje i zgrade se kod drmanja pri prolazu tramvaja ili tezeg kamiona pocmu urusavati a ljudi ginuti pod rusevinama tko ce onda biti kriv?