Izbori za Hrvatski sabor potpuno su razotkrili promašenost nekih politika i teza, pokazali su porast političke kulture u Hrvata te nam tako omogućili nekoliko zanimljivih poučaka za budućnost. S jedne strane, pokazalo se kako Hrvatska nije lišena jeftinog populizma, kako na ljevici tako i na desnici. Neki su profitirali pretvarajući taj populizam u zgodan humor, a neki su ustrajali do kraja podilazeći najnižim strastima.
Međutim, najveći dio birača nije se dao navući na jeftine parole, već su pomnije razmišljali o svojoj budućnosti i ljudima koji je mogu osigurati. Tako smo doživjeli iznimno veliku izlaznost – jedni su izašli na izbore kako bi sačuvali od urušavanja ono što smo postigli, a drugi kako bi korigirali sve ono loše što vladajući čine. Oni koji su se ponašali protuustavno, zagovarali rušenje institucija, uhićenja i progone, vrijeđali druge i jedinu svrhu vidjeli isključivo u detroniziranju HDZ-a, nisu baš dobro prošli. Ljudi u Hrvatskoj u najvećoj su mjeri birali stabilnost i sigurnost te su očito svjesni svega dobroga što je ostvareno proteklih godina unatoč svim izazovima, ali i pogreškama koje su napravljene.
Milanović je mislio da će se narodu svidjeti ako zagovara progon i otimanje djece