Potpisivanje sporazuma o vojnoj suradnji između Mađarske i Srbije mnogi su ocijenili kao odgovor na deklaraciju o vojnoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova, koja je u Beogradu ocijenjena kao provokacija. Iako u Beogradu i Budimpešti ističu kako ovaj sporazum jača bilateralne odnose u sektoru obrane i sigurnosti, on može imati šire političke i geopolitičke posljedice koje bi mogle utjecati na stabilnost Balkana, jer povezuje dvije zemlje koje se nalaze u različitim političkim okvirima. Srbija nije članica NATO-a, dok Mađarska jest, ali sporazum se fokusira na bilateralne odnose, ne nužno na šire vojne saveze. To može izazvati zabrinutost kod susjeda i drugih međunarodnih aktera, posebice kad je riječ o geopolitici i regionalnim sigurnosnim pitanjima.
Vojni analitičar dr. sc. Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu u Velikoj Gorici, smatra da taj sporazum predstavlja nastavak skretanja pozornosti Aleksandra Vučića i njegove administracije s unutarnjih problema koje imaju na vanjske probleme. Tek će se, kaže, vidjeti radi li se o odgovoru na deklaraciju o vojnoj suradnji Hrvatske s Albanijom i Kosovom, zemljama korisnicama našeg sustava naoružanja i vojne opreme. Hrvatskoj je stoga u interesu da se ta suradnja nastavi i produbi, utoliko više jer Hrvatska namjerava izgraditi vlastitu tvornicu streljiva, što je vrlo ozbiljan korak, a Albanija ima tehnologiju proizvodnje baruta, koja je u tom segmentu nama izuzetno potrebna. Ogorec nije iznenađen što je u Beogradu taj sporazum ocijenjen provokacijom. - Srbija ima svojih unutarnjih problema i potpuno je razumljivo da čekaju bilo koju priliku kako bi skrenuli pozornost svoje domaće javnosti na tako nešto, iako suradnja Hrvatske, Albanija i Kosova ne predstavlja nikakvu ugrozu prema Srbiji. Na kraju krajeva, ovo što smo mi potpisali s Kosovom i Albanijom je deklaracija. Deklaracija nije ugovor niti sporazum, nema propisane smjernice i nikoga ni na što ne obvezuje. Uostalom, ta deklaracija je otvorena, Bugarska je pokazala interes da bi pristupila. Zašto tome ne bi pristupila i Srbija? - pita se Ogorec.
Bez obzira na to što poprilično odskače od uobičajenih trendova i retorike, Ogorec napominje da je Mađarska još uvijek članica Europske unije i NATO-a, a samim tim i hrvatska saveznica. On podsjeća kako je Mađarska ranije već potpisala sporazum s Hrvatskom kojim se, zajedno s Italijom, obvezala na zaštitu našeg zračnog prostora do kraja ove godine, što sve govori u prilog tome da sporazum Budimpešte i Beograda ne ugrožava interese Republike Hrvatske. - Interes Orbana za potpisivanje sporazuma sa Srbijom prvenstveno treba tražiti u ekonomskim segmentima. Naime, Mađarska još uvijek dobiva ruski plin uglavnom preko Srbije - ističe Ogorec.
VEZANI ČLANCI:
Na upit mogu li sporazum Srbije i Mađarske s jedne, te deklaracija o vojnoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova s druge strane dovesti do nove utrke u naoružanju u regiji, Ogorec odgovara kako je utrka na neki način već počela. Započela ju je upravo Srbija nabavom cijelog niza sustava, od ruskih preko kineskih do francuskih. Uz to ima i izuzetno snažnu i razvijenu vlastitu vojnu industriju. Postavlja se pitanje zašto to rade. - Hrvatska zna zašto se naoružava. Prije svega, kao članica NATO-a mora dostići određene NATO standarde i kapacitete. A zašto to radi Srbija, to vjerojatno ona zna. Oni se izjašnjavaju da su vojno neutralni i da samim tim moraju biti dovoljno jaki da obrane svoj prostor. Ako je to tako, to je apsolutno u redu – istaknuo je Ogorec.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić podsjeća da bilateralnih sporazuma sličnih onom između Srbije i Mađarske već ima diljem Europe i da to nije nešto uobičajeno. Ističe kako tu nije riječ o vojnom savezu. Suradnja Vučića i Orbana na tom planu nije od jučer, tako da ni to samo po sebi nije novost, ali sada je to dobilo novi kontekst zato što se deklaracija o vojnoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova u Srbiji tumači na spektakularnoj razini. On naglašava da tu nije riječ o savezima, poput NATO saveza u kojemu su Mađarska, Hrvatska i Albanija. Suradnja između Srbije i Mađarske je, kaže, nešto drugo, tako da neke stvari u tom pogledu treba demistificirati. Jasno je, kaže, da oba ta sporazuma u Srbiji imaju čisto politički kontekst, kako ovaj koji su oni potpisali s Mađarima, tako i deklaracija o suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. - Bilateralni sporazumi su normalna stvar, ali ona razina suradnje koju u vojnom i sigurnosnom smislu imaju Mađarska i Hrvatska nedostižna je u ovom trenutku za odnose Mađarske i Srbije, jednostavno zato što NATO članice imaju strukturalniju suradnju koja nije moguća izvan saveza. Suradnja je stupanj niže. Vremena su takva da sve izaziva puno veću pozornost nego inače. Da se ovo događalo prije pet godina, ništa od toga nitko ne bi ni zamijetio – kaže Avdagić.
Prema njegovim riječima, nije nikakva senzacija što Mađarska kao članica NATO pakta potpisuje sporazum o vojnoj suradnji sa Srbijom koja to nije, sve dok taj sporazum nije uperen protiv NATO-a kao saveza. Stvari, kaže, treba promatrati u širem kontekstu. Druga bi stvar bila da je sporazumom obuhvaćena razmjena obavještajnih podataka ili neke druge stvari koje bi se kosile s članstvom Mađarske u NATO-u u kontekstu odnosa sa Srbijom. - Čini mi se da je Vučić rekao da se nada da će to biti vojni savez. Da, hoće, ako Mađarska istupi iz NATO saveza. Koliko je to realno? Taj sporazum prvenstveno služi politici. Orban je sklon potpisivati takve dokumente, to je dobro i njemu i Vučiću. Mađarsku nazivaju crnom ovcom Europske unije i NATO-a, ali i dalje su ti odnosi poravnati, bez obzira na sve. Tu nema nikakve bojazni – istaknuo je Avdagić.
>>FOTO Trump oduševio u prepunoj areni: Potpisivao dokumente pa publici bacio kemijske olovke>>
Otvori KEKS Pay
Ova dvojica su uskoro bivši.