Početak nove školske godine ujedno je i početak nove vjeronaučne godine, što je redovito od velike važnosti za školski vjeronauk, koji roditelji i djeca na početku školske godine izabiru kao izborni predmet. A nakon što je tako izabran, on postaje ravnopravan s ostalim obveznima. Uvrštavanjem vjeronauka u školski raspored vlastitog djeteta roditelji dobivaju maksimalna prava u školskom sustavu jer nijedan drugi predmet ne mogu izravno birati poput vjeronauka.
Stoga je riječ o svojevrsnom plebiscitu ili referendumu, kojim se pokazuje volja velikog dijela hrvatskog naroda i kojemu čak ni parlamentarni ili neki drugi izbori ne mogu konkurirati u demokratičnosti. Roditelji se, naime, svojevoljno i pojedinačno opredjeljuju za ponuđenu opciju i njihova odluka provjerava se, praktički, iz godine u godinu. S time što je, dakako, preporučljivo da se, nakon što upiše vjeronauk, dijete s njega više ne ispisuje. I vrlo je malo takvih primjera.
Mi smo u mračnom komunizmu išli na vjeronauk u crkvu, iako je nakima i roditelj radio u školi. Danas je to obveza na perfidan način. Da se djeca ne osjećaju izolirana.