Trče maratone, šeću od Beograda do Novog Sada, blokiraju ulice, mostove i fakultete, a svaki put kada netko od građana izazove incident, broj prosvjednika samo raste. Nakon tragedije u Novom Sadu, studentima iz Srbije prelila se čaša. Zapljusnuo ih je "galon korupcije" kada je pri padu nadstrešnice nedavno obnovljene željezničke stanice život izgubilo 15 osoba. Pod kojim uvjetima i na koji način je trajala ta obnova zbog koje je došlo do tragedije, pitali su se srpski studenti, koji su već tjednima na ulicama tražeći odgovore.
Ljiljana je studentica Univerziteta Metropolitan u Beogradu, a za gostovanje u novoj epizodi Večernjakovog podcasta POV: Influenceri izabrana je potpuno demokratski – na plenumu studenata, na kojem se dogovaraju sve aktivnosti i gostovanja u medijima kako bi se izbjeglo isticanje pojedinaca jer, kako su i sami naglasili, nemaju predstavnika. Cijela njihova zajednica na Instagramu broji više od 210.000 pratitelja, a predvidjeli smo da će broj rasti do objave ove epizode, što se i potvrdilo – brojka je porasla za oko 2000 pratitelja.
Ljiljana nam je ispričala kako se ova organizacija razvijala i što je dovelo do velikog broja sudionika prosvjeda i velike uključenosti svih u Srbiji. Sve je počelo nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. studenog prošle godine, no nezadovoljstvo mladih tinjalo je godinama – Ljiljana je prvi put prosvjedovala još 2020., kada je srbijanska vlada ukinula mjere zaštite od COVID-19 uoči izbora.
– Pad nadstrešnice velika je tragedija, to se nikada nije smjelo dogoditi. Kao galon vode koji je napunio čašu, a ona se puni tom korupcijom koja se događa u našoj zemlji dugi niz godina. Prosvjedi su počeli jer su se studenti i građani samoinicijativno organizirali kako bi odali počast žrtvama. Fakultet dramskih umjetnosti pozvao je građane da se okupe ispred nadstrešnice. Dogodilo se da su naši kolege fizički napadnuti i uhićeni bez povoda. To je jedan od razloga zbog kojeg smo svi izašli na ulice – kaže Ljiljana.
– Vjerujemo da ovo nije jedina takva situacija. Imali smo situacije gdje su se urušavali krovovi u školama i na tržnim centrima. Mislim da je ljudima dojadilo gledati te stvari i šutjeti – dodaje. Ljiljana nam je ispričala kako je njezina uloga uglavnom ''operativa'' putem računala jer njezini zadaci zahtijevaju od nje da bude dostupna 0-24, no kada izlazi na teren, ti izlasci traju satima.
– Čim završim s poslom, izlazim van, idem na dogovaranja, na plenume, to je nešto što se događa svaki dan i traje satima. Često se dogodi da kući dolazim u 1 sat u noći, ovisno o tome koliko što traje i koliko vremena treba za organizaciju – kaže nam Ljiljana. Poprilično zahtjevno, čini nam se, no ona tvrdi: – Popuštanja nema! Kao prekretnicu u prosvjedima istaknula je i prosvjed na Slaviji 22. prosinca na kojem su bili deseci tisuća građana, poljoprivrednika i studenata, a svijet su obišle fotografije tisuće bljeskalica u zraku.
– Tišina koja se čula stvorila je nekakvu energiju u svima nama. Rekli smo da možemo, mi ćemo u tome istrajati jer znamo zašto smo ovdje, znamo za što se borimo. Želimo bolju budućnost za sve nas – kaže. S Ljiljanom smo se dotaknuli i nekih dezinformacija koje se šire o ovoj organizaciji studenata.
– Najveća dezinformacija jest da nas netko financira ili da smo vođeni opozicijom. Mi se često ograđujemo od bilo kojih stranaka, nevladinih organizacija i sindikata jer ne želimo biti u tome. Što se tiče financiranja, govore da nas financiraju čak i neke tajne službe i strane države, što apsolutno nije točno. Sve donacije koje smo primili bile su na inicijativu građana. Svakoga dana imamo velik broj ljudi koji pripremaju obroke. Prije nekoliko dana nismo imali vodu – u roku od pola sata dostavljeno nam je 40 litara vode – odgovara na ove tvrdnje Ljiljana. Prokomentirale smo i napade, zastrašivanja i poruke prijetnje koje primaju studenti posljednjih mjeseci.
– Ne bojim se jer znam zašto dolazim. Ako se nešto i dogodi, znat ću zašto. Tu sam da bi cijela moja obitelj, moji braća i sestre imali bolji život. Atmosfera je takva da se trudimo da nema straha, ima kolega koji se plaše, ali svejedno izlaze na ulice. No, naravno da postoji taj strah među onima koji su u prvim redovima, poput redara, jer mi nikada ne znamo u kojem trenutku će netko s automobilom krenuti na nas – kaže Ljiljana Milanović.
Otvori KEKS Pay
Osim crvenih beretki...