Kad je na pragu svoje tridesete godine dobila dijagnozu multiple skleroze (MS), Istrijanka Valentina Babić (32) magistra kulturologije i grafička dizajnerica znala je da se nešto mora promijeniti. Dotad je radila u tiskari, no bolest ju je natjerala da preispita životne prioritete i donese, kako kaže, jednu od najvažnijih odluka u životu – da ode iz sigurne zone i odabere vlastiti put. Umjesto da se prepusti strahu, napravila je radikalan rez i krenula u poduzetništvo.
Danas je prepoznatljiva po svojim edukacijama za Canvu, alatu prema kojem se mnogi profesionalni dizajneri odnose s visoka, ali ne i Valentina. Nedavno je tako u Plavom uredu, poduzetničkom centru Grada Zagreba koji djeluje u sklopu Zagrebačkog inovacijskog centra (ZICER), održala i drugu radionicu za korištenje Canve. Kako sam na njoj i sama sudjelovala, mogu iz prve ruke reći da je izazvala izuzetno pozitivne reakcije.
Radionica je još jednom potvrdila ono što Valentina dobro zna – ovakva edukacija tržištu nedostaje, a ljudi žele učiti od nekoga tko kombinira tehničko znanje s autentičnim iskustvom i prenosi ga na jednostavan način.
Bolest kao pokretač promjene
Valentina nam je otkrila kako je bolest postala prekretnica, zašto se više ne želi uklapati u tuđe okvire, te kako joj prenošenje znanja donosi daleko veće zadovoljstvo od prethodnih poslovnih iskustava.
- Kako je izgledao vaš karijerni put?
Nakon završene kulturologije 2016. na Filozofskom fakultetu u Rijeci jedno vrijeme sam bila u novinarstvu. Na kasnijim poslovima sam se dosta bavila marketingom i društvenim mrežama, a paralelno sam završila i edukaciju iz grafičkog dizajna. Počela sam volonterski voditi društvene mreže za svoju općinu, vidjela sam da tu ima potencijala i tako je to krenulo. Kako sam željela svoje znanje upotpuniti i marketingom, a pogotovo stvarima vezanim uz brendiranje, završila sam i tu edukaciju na Pučkom otvorenom učilištu Petar Zrinski.
Podrška obitelji i motivacija
- Tko je imao najvažniju ulogu u donošenju odluke da krenete u poduzetništvo?
Mene je multipla skleroza na neki način i gurnula u poduzetništvo. Naime, posljedica bolesti je bila i ta da sam imala velikih problema s fokusiranjem i kratkoročnim pamćenjem. Nije mi se svidjelo ni to što se u meni pojavila ljutnja prema ljudima u okruženju koji me nisu razumjeli, niti su shvaćali moje simptome. Uz to, željela sam raditi manje jer mi je osmosatno sjedenje na radnom mjestu, uz dodatnih pola sata vožnje do posla, predstavljalo veliki fizički napor. Tako da mi se opcija da budem “sama svoja šefica” pojavila kao moguće rješenje.
Dodatnu motivaciju dao mi je moj tata, koji je u svojim pedesetima pokrenuo vlastiti posao. Pomislila sam – ako je on imao dovoljno hrabrosti da to učini, zašto ne bih i ja? Naime, moj tata je bio prilično poznati istarski novinar Davor Šišović. Pokrenuo je portal Bookaleta koji je pratio enogastronomiju i istarsku kulinarsku tradiciju. Nažalost, tata je tragično preminuo u listopadu 2023. On je bio i jedna od prvih osoba koju sam educirala, naučila ga voditi društvene mreže, a napravila sam i njegovu prvu web stranicu.
Izlazak iz zone komfora
- Kako ste skupili hrabrost da javno počnete govoriti o svojim uslugama na LinkedInu, Instagramu…?
Od samog prestanka rada u tiskari do otvaranja obrta je prošlo gotovo pet mjeseci koje sam iskoristila za rad na osobnom brendiranju. Iznimno korisnom se pokazala činjenica što sam angažirala biznis mentoricu koja me potaknula da izađem iz zone komfora, ponudim svoje usluge, a svoje znanje počnem dijeliti putem društvenih mreža. Krenula sam s Facebookom, pa se nadovezao Instagram i LinkedIn. U međuvremenu sam ipak i pomalo počela smanjivati prisutnost na mrežama.
- Koji su vam bili najveći izazovi u izgradnji osobnog brenda na društvenim mrežama?
S obzirom na to da prethodno gotovo uopće nisam bila prisutna na mrežama najveći izazov bio je – izgraditi prepoznatljivost. Odjednom sam se našla u situaciji u kojoj trebam istupati javno, predstavljati svoje usluge i otvoreno govoriti o sebi. No, bila sam uporna, redovito sam objavljivala i pokazivala svoje lice. Upravo taj kontinuirani izlazak iz zone komfora obilježio je moj poduzetnički put i, vjerujem, omogućio mi da u kratkom vremenu postignem uspjeh i živim od svog obrta. Na to sam jako ponosna.
Snaga edukacije
- Koliko vam je značila podrška kroz programe osnaživanja poduzetnica?
Dosta mi je pomoglo to što sam se pridružila Akademiji za žene poduzetnice. To je program cjeloživotnog obrazovanja kojeg je pokrenuo Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Pohađala sam i program Tee Zavacki “Radim po svom” i ona mi je “otvorila oči” oko nekih početničkih stvari. Također, konstantno sam se nastavila educirati iz marketinga, brendiranja i organizacije poslovanja, a to radim i dalje.
- Jeste li od početka imali jasnu ideju čime se želite baviti?
Iskreno, u početku nisam bila sigurna što želim raditi. Čak me je jako živciralo kad su mi stručnjaci iz područja brendiranja sugerirali da bi se trebala usko fokusirati na ono u čemu sam najbolja i nuditi samo tu uslugu. Ali ono što sam znala je bilo da želim raditi za sebe i da više nikad ne želim doživljavati osuđivanje ili sažaljenje. Tako da sam u početku krenula s vođenjem društvenih mreža za druge, a paralelno sam za sebe krenula s objavama vezano uz vođenje društvenih mreža.
Kako sam se uključila i u Facebook grupu Be Your Own Boss – zajednica poduzetnih žena (BYOB) cijelo vrijeme sam imala osjećaj da nisam sama i da je netko uz mene. Moje prve klijentice su došle upravo putem te grupe. Mislim da je velika stvar u ženskom poduzetništvu da postoji takva ogromna zajednica koja vam štiti leđa.
Canva kao neočekivani poziv
- Kako ste otkrili da je upravo edukacija za Canvu ono što vas zaista ispunjava?
Do toga sam došla tek nakon pola godine rada. Naime, kako sam u sklopu BYOB grupe počela mentorirati druge o društvenim mrežama, dio te edukacije bio je i rad u Canvi. Polaznice su bile oduševljene i zahvaljujući tolikoj količini pozitivnih povratnih informacija nekako se iskristalizirala ideja da se orijentiram samo na Canvu. Do tada mi nije niti palo na pamet da se tako može zarađivati za život.
Kroz cijeli taj proces sam shvatila da, više ne želim kreirati sadržaj za druge, nego da ih želim učiti kako da sami kreiraju te sadržaje na vizualno atraktivan način. Naime, jako puno ljudi društvene mreže delegiraju nekom drugome, a da ni sami ne znaju što žele niti o tome imaju jasnu viziju. Kada ti isti ljudi prođu moju edukaciju kroz nju nauče kako objave trebaju izgledati, na koji način treba pisati, kako postaviti Instagram profil… Kad dobiju taj temelj onda im je puno lakše i posao delegirati nekome, a mnogi počnu to i sami raditi.
- Koji bi bio vaš ključni savjet kako otkriti što tržište stvarno traži?
Mislim da je najvažnije usuditi se probati, a onda pitati za povratne informacije. Bilo bi dobro uključiti se u neke mentorske programe, pokušati održati neko predavanje ili barem ponuditi neke svoje usluge besplatno kako biste mogli dobiti iskrenu recenziju. Mislim da se samo na takav način može vidjeti koliki je realan omjer između onoga što vas zanima i onoga što tržište traži. Imala sam tu sreću da je baš ono u čemu uživam upravo ono što tržište traži.
Prvi znak uspjeha
- Sjećate li se trenutka kad ste shvatili da od toga možete živjeti?
Kako da ne (smijeh). Za otvaranje obrta sam iskoristila potpore Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) za samozapošljavanje. Jedan od uvjeta je bio da u prve dvije godine uprihodujem minimalno 50 % od dobivenog iznosa. Kad sam shvatila da sam taj iznos dostigla u manje od pola godine pomislila sam kako sve to ima smisla. Možda sam cijelo vrijeme bila loša u radu za druge, zato što sam od početka trebala raditi za sebe (smijeh). Tada sam i shvatila da mi je dijagnoza MS-a nije neprijatelj kako sam mislila u početku.
- Što je najvažnije u radu i komunikaciji s klijentima?
U početku sam imala velikih problema s postavljanjem granica jer su klijenti očekivali da sam dostupna u bilo koje doba dana. Također, kod izrade grafičke pripreme neki klijenti su očekivali da mogu dobiti gomile verzija vizuala koje mogu mijenjati unedogled. Tako je npr. jedan klijent tražio da mu 45 puta mijenjam logotip, a na kraju taj posao nije ni platio. No, to je sve bila škola.
S vremenom sam uspjela naučiti te granice postaviti i sada najčešće radim do 14h, 15h, a onda gasim laptop. Iznimka je kad imam predavanja popodne. Također, s klijentima s kojima radim individualno potpisujem ugovor u kojem je navedeno da sam za pitanja dostupna radnim danom od 9 do 14 sati, a vikendom i praznicima ne. Važno je dobro iskomunicirati cijenu i što klijenti s njom dobivaju, a što je bonus. Obavezno treba napomenuti kad nešto što od nas traže nije uključeno u navedenu cijenu, iako ćete im to napraviti.
Prebacivanje u predavačke vode
- Koliko je poduzetnika prošlo kroz vaše edukacije?
Ne znam baš točnu brojku, ali bilo ih je više od 800. Edukacije održavam kao jednokratne online webinare za veće skupine ljudi (do 250 ljudi) ili kao edukacije uživo za manje grupe ljudi (do 30-ak ljudi). Dosta edukacija sam odradila za općine, poduzetničke inkubatore, razvojne agencije, učilišta… Ovu sam zimu tako predavala digitalni marketing i brendiranje u Centru za kulturu i obrazovanje u Pazinu, a prošli tjedan sam počela s još jednim programom. Nekako sam se prebacila u predavačke vode tako da danas sadržaj za društvene mreže kreiram samo za sebe i dva dugoročna klijenta.
- Jeste li ostvarili ciljeve koje ste postavili prilikom otvaranja obrta?
Cilj koji sam postavila s mentoricom kad sam krenula u poduzetništvo i koji mi se tada činio nedostižan – ostvarila sam u godinu dana. Teško mi je sama sebi priznati da sam uspješna, ali ono što mogu priznati jest da je moj brend sve prepoznatljiviji. Počeli su mi dolaziti i neki veći klijenti, pa i kompanije koje žele educirati svoje zaposlenike u području Canve. Sretna sam i zahvalna da je došao trenutak da mi se ljudi obraćaju zato što su sigurni u moju stručnost. Naravno, uvijek postoje neke stvari koje se mogu poboljšati.
- Kako ćete razvijati svoju ponudu u budućnosti?
Planiram konačno napraviti svoju internetsku stranicu koju još uvijek nemam (smijeh) i kroz koju će se moći kupiti moj unaprijed snimljeni tečaj. Svakako želim i dodatno smanjiti opseg posla te kreirati više grupnih programa ili raditi s većim klijentima. U planu je i angažiranje suradnika koji će preuzeti poslove vezane uz grafički dizajn kako bih se mogla posvetiti isključivo edukacijama.
Život s dijagnozom
- Ne mogu vas ne upitati – kako zdravlje?
Oprezna sam kad o tome govorim, no činjenica je da od trenutka kad mi je 2022. godine postavljena dijagnoza multiple skleroze nisam imala relaps. Iako i dalje imam manjih smetnji, zahvaljujući promjeni životnog stila uspjela sam značajno poboljšati kvalitetu života i umanjiti simptome bolesti. Prije tri godine nisam mogla sastaviti dvije suvisle rečenice zbog problema s koncentracijom i pamćenjem. Zbog toga mi je i samopouzdanje bilo jako narušeno. Da mi je tada netko rekao da ću jednog dana živjeti od podučavanja drugih – zaista ne bih vjerovala.
- Kako ste uspjeli postići takvu promjenu mindseta?
Nakon dijagnoze i početnog šoka odlučila sam da ću učiniti sve što mogu kako bih izbjegla invalidska kolica. Taj scenarij jednostavno nisam prihvaćala kao opciju. Umjesto da krenem klasičnim putem liječenja (terapije i beta interferon), odlučila sam prvo promijeniti prehranu. Izbacila sam gluten, mlijeko, šećere te svu prerađenu i rafiniranu hranu.
Paralelno sam istraživala literaturu te iskustva drugih ljudi s istom dijagnozom. Na mene je snažan dojam ostavila knjiga “U šumi” Denisa Delogua, u kojoj autor opisuje osobno iskustvo s multiplom sklerozom i izlazak iz bolesti promjenom načina života. Posebno me inspirirala i dr. Terry Wahls, liječnica koja je sama imala uznapredovali stadij MS-a, a zahvaljujući promjenama u prehrani i načinu života ponovno hoda, vozi bicikl i živi aktivno.
Multipla skleroza kao saveznik
- U medijskim istupima često ste spominjali kako vam je multipla skleroza postala jako dobra prijateljica?
To je istina, ona mi je pomogla da u svoj život uvrstim rutinu. Prije nje nisam pazila kada jedem, što jedem, koliko spavam… MS mi je omogućila da se više fokusiram na sebe i na neki način mi je dala dopuštenje da budem sebična. Shvatila sam da se najprije trebam pobrinuti za sebe i da je to u potpunosti u redu jer ću tek tada biti sposobna dobro se brinuti o svome djetetu i obitelji.
No, ta promjena nije došla preko noći. Na tome sam radila jako dugo i uz pomoć psihoterapeutkinje. Danas svoj posao vodim od kuće, iz mjesta Selina koje se nalazi na pola puta između Pazina i Poreča te sam uz sve izazove uspjela doći do toga da sam zadovoljnija i sretnija svojim životom nego ikad prije, što može zvučati nevjerojatno.
- Planirate li možda vašu osobnu priču utkati u svoj budući rad?
Planiram napisati knjigu u kojoj ću na duhovit način ispričati kako se nosim s dijagnozom koja mi je na neki način spasila život. Čak sam uzela i mentoricu da mi pomogne usmjeriti tu priču tako da bude zanimljiva i atraktivna. Voljela bih to spojiti i sa svojim stilom života, a i činjenicom da mi imamo i obiteljski OPG pa na kućnom pragu prodajemo vino i maslinovo ulje.
- Kako uspijevate održati ravnotežu između privatnog i poslovnog života s obzirom na sve izazove s kojima se suočavate?
Sreća je što uz sebe imam tim ljudi na koje mogu uvijek računati. Najveću podršku pruža mi suprug, koji je ne samo moj partner, već i ravnopravan sudionik u svim kućanskim obavezama. On je također poduzetnik i vlasnik je stolarskog obrta. Tu su i svekar i svekrva, koji žive u blizini, i uskaču kada je potrebno. Osim toga, jednom tjedno sam angažirala i pomoćnicu koja preuzima dio kućanskih obaveza, što mi iznimno olakšava svakodnevicu – posebno kada ujutro radim za računalom, a popodne držim predavanja. Zahvaljujući svim tim divnim ljudima oko sebe uspijevam balansirati poslovne, obiteljske i osobne obaveze, što mi omogućuje održavanje ravnoteže u životu, poručila je Valentina Babić.
Otvori KEKS Pay
