Dirljivo je kako se naše političke elite ozbiljno bave dvojbom trebamo li ili ne poslati dvojicu časnika u Njemačku u misiju NATO-a za Ukrajinu. S obzirom na značaj te geste solidarnosti sada je jasnije zašto smo u Domovinskom ratu bili pretežito prepušteni sami sebi i domoljublju svojih ljudi. I u EU je tada bilo obuzetih strahom da bi Jugoslavija mogla sve uvući u novi svjetski rat. Prije deset mjeseci potpredsjednik Vlade Ivan Anušić, u povodu neformalnog druženja ministara obrane EU u Bruxellesu na temu obrane EU i potpore Ukrajini, poručio je da je RH do tada uputila “vojnu pomoć Ukrajini vrijednu 181 milijun eura i nastavljamo dalje slati pomoć koliko je to u našim mogućnostima”. Zar je uz to potrebno poslati još i dvojicu časnika u misiju NATO-a za Ukrajinu kako bi Rusija konačno shvatila na čijoj smo strani te kako bi dobila casus belli. Kako smo, kad zatreba, veliki i suvereni u očima nekih političara, a kako istodobno moralno sitni.
Skroz promašeno. Bez veze.