Ne znam ima li smisla komentirati izjave Donalda Trumpa – izbacuje ih u golemim količinama, teme su izabrane nasumce, a sadržaj uglavnom lažan, besmislen ili proturječan. Ipak, bilo mi je simpatično kad se srdio zbog dima od kanadskih šumskih požara: durio se zato što je SAD "nepotrebno preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravžšim zrakom", i to zato što su Kanađani nemarni i loše održavaju šume. Podsjetio me na Bjesomara, demonskog lika iz priče o Potjehu Ivane Brlić Mažuranić. Sjećate se, gospodar vražićaka obitavao je u nekom vrbiku sa svojom paklenom družbom, no tamo je dopirao dim sa svetog ognja koji je pažljivo održavao časni starac Vijest. E, taj dim je Bjesomara bockao za nos pa je smislio opaku spletku da se uništi Vijest i utrne posvećeni plamen, a time je potaknuo niz tragičnih događaja. Eto, na Bjesomara me podsjetio američki predsjednik dok stoji na granici s Kanadom i bjesni jer mu dim zapaljenih šuma štipa oči i nos. Od premijera Marka Carneya zatražio je da zaustavi te požare jer truju američki zrak, i zaključio da bi Kanađani trebali platiti neku odštetu ili bi im mogao uvesti neke carine.
Kakvo je to sebično, neempatično, narcisoidno stvorenje, užas