Kada se prije dvije godine prvi put pojavila u Hrvatskoj, afrička svinjska kuga sa sobom je donijela strah da će ionako sve malobrojniji seoski svinjci, s nekoliko prasadi za potrebe domaćinstva, uskoro postati egzotika. Nikom, međutim, tada ni u primisli nije bilo da bi u pitanje mogao doći i opstanak velikih farmi, onih sa svim mogućim biosigurnosnim mjerama. Ubrzo nam se učinilo i da smo rat protiv ove pošasti na životinjama dobili, no ASK se vratio, uglavnom zato što se nitko, od prekograničnih trgovaca do seljaka, nije držao propisanih mjera.
Za svinjsku kugu mnogo je krivaca koji su svi djelovali u istom smjeru. Vlasnici farmi i njihovi uposlenici su upravo oni koji bi trebali znati što im donosi pojava svinjske kuge na nihovoj farmi. Da su istinski uradili sve zaštitne mjere danas mnogi od njih bili bi bez problema. Drugi krivci su oni koji prekogranično prevoze zaraženu stoku. Odmah uz njih potkupljiva kontrola stoke na granicama. I naravno, podkapacitirani službenici ministarstva poljoprivrede koji izgleda niti rade svoj posao niti ga znaju. Naravno, neki će od njih će uskoro raditi u nekom drugom ministarstvu, jer tako "vrijedan kadar", zna se, treba staviti na najvažnija mjesta u državnoj upravi. Iz dosadašnje državne prakse razvidno je da za ovu katastrofu nema krivaca. Samo što nemoćna Vlada ne kaže da je to Božja volja.