U 2026. godini pravila na hrvatskom tržištu nekretnina značajno su se promijenila. Model prema kojem su se stanovi i kuće kupovali kao oblik pasivne štednje za građane, a zatim godinama držali prazni jer "ne stvaraju trošak", više nije održiv. Nova porezna politika, koja je u potpunosti stupila na snagu početkom prošle godine, sada se jasno vidi kroz prve konkretne porezne račune koji stižu vlasnicima nekretnina. Odluka države nije samo fiskalna mjera. Cilj je i potaknuti korištenje postojećeg stambenog fonda, piše Financije.hr. Za vlasnike nekretnina i potencijalne prodavatelje to znači da strategija čekanja više nije bez troška. Naprotiv, postaje sve skuplja.
Mnogi su zbunjeni jer je ranije postojao porez na kuće za odmor. U 2026. godini taj je porez transformiran i proširen. Gradovi i općine više nemaju mogućnost izbora hoće li ga uvesti. Porez na nekretnine uveden je 1. siječnja 2025. kao zamjena za porez na kuće za odmor.
Glavna razlika je u tome što se porez više ne odnosi samo na vikendice. Plaća se na svaku stambenu jedinicu koja nije u funkciji stanovanja. Ako imate stan u Zagrebu u kojem nitko nema prijavljeno prebivalište i u kojem nitko stvarno ne živi, država ga smatra praznim i za njega se plaća porez. Porezni obveznici u 2026. godini su vlasnici nekretnina koje spadaju u nekoliko kategorija. Prva su prazni stanovi i kuće, odnosno nekretnine u kojima nitko nije prijavljen i koje veći dio godine stoje neiskorištene. Druga kategorija odnosi se na kratkoročni turistički najam. Ako stan iznajmljujete turistima putem platformi poput Bookinga ili Airbnba, a u njemu sami ne živite tijekom godine, takva se nekretnina također oporezuje. Veliki vodič za porez na nekretnine pročitajte OVDJE.
Posebno se naglašava i najam "na crno". Ako u stanu imate podstanare, ali nemate službeno prijavljen ugovor u Poreznoj upravi, država takvu nekretninu tretira kao praznu. Da bi se smatrala nekretninom u funkciji stanovanja, potreban je ugovor o najmu koji traje najmanje deset mjeseci godišnje. Postoje i brojna izuzeća od plaćanja poreza. Porez se ne plaća na nekretnine koje služe za stalno stanovanje ili na one koje su iznajmljene uz ugovor o najmu za stalno stanovanje u trajanju od najmanje deset mjeseci godišnje. Izuzeće vrijedi i za nekretnine koje domaćinu služe za stalno stanovanje prema propisima koji uređuju ugostiteljsku djelatnost.
Porez se ne plaća ni na nekretnine koje nisu prikladne za stanovanje, primjerice ako nemaju osnovnu infrastrukturu, krov ili imaju narušenu statiku. Iznimka vrijedi i za nekretnine čija je uporaba onemogućena zbog prirodnih nepogoda, kao i za nekretnine javne namjene te za objekte namijenjene institucionalnom smještaju. Dodatno su izuzete i nekretnine koje trgovačka društva vode u poslovnim knjigama kao nekretnine namijenjene prodaji, pod uvjetom da od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez nije prošlo više od šest mjeseci. Isto vrijedi i za nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja ako od njihova preuzimanja do 31. ožujka nije proteklo više od šest mjeseci. Porez se također ne plaća na nekretnine u vlasništvu općine ili grada na čijem se području nalaze, kao ni na nekretnine u vlasništvu osoba koje se prema odlukama lokalnih vlasti smatraju socijalno ugroženima.
Za utvrđivanje i naplatu poreza potrebno je obratiti se nadležnom poreznom tijelu. To je grad ili općina na čijem se području nekretnina nalazi ili nadležna ispostava Porezne uprave. Nadležnost se određuje prema odlukama gradova i općina koje su dostupne u službenim propisima. Porez na nekretnine plaća se jednom godišnje. Iznos se kreće između 0,60 i 8,00 eura po četvornom metru korisne površine nekretnine. Točan iznos ovisi o lokaciji, a može se dodatno prilagoditi i prema drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine, poput starosti objekta ili dostupnosti sadržaja. Ipak, porez ne može biti viši od osam eura po četvornom metru. Konačnu odluku o visini poreza donosi grad ili općina.
Porezna uprava pritom ne promatra stanje tijekom cijele godine. Kao ključan datum uzima se 31. ožujka. Osoba koja je na taj dan evidentirana kao vlasnik prazne nekretnine smatra se poreznim obveznikom za cijelu kalendarsku godinu. To znači da će porez morati platiti i ako nekretninu proda u travnju ili svibnju. Upravo zato su siječanj, veljača i ožujak tradicionalno među najaktivnijim razdobljima na tržištu nekretnina jer mnogi vlasnici žele riješiti status svoje imovine prije isteka tog roka.
Trump odlučio: Ukidamo sankcije na rusku naftu, neka se iskrca s tankera