U krošnji stabla, na grani iznad punog gledališta i neke ljetne pozornice, sjede ptica i vjeverica i prva drugoj kaže: “Taman kad počneš gubiti vjeru u čovječanstvo, vidiš Shakespearea u parku.” Skrenuta mi je pažnja na ovu genijalnu karikaturu Toma Toroa iz New Yorkera u najprikladnijem mogućem trenutku i na najsavršenijem mjestu: u pauzi “Kralja Leara”, na Malom Brijunu, na predstavi koja je od premijerne izvedbe 2001. godine postala zaštitni znak Teatra Ulysses i najveće čudo svih njegovih ljetnih sezona.
U tekstu objavljenom u kolovozu 2021. na portalu Autograf, o razlozima zašto je ta predstava postala tako važna u sada već četvrt stoljeća odisejske brijunske avanture, Šerbedžija je ovako razmišljao: “Možda zbog Shakespeareovih svevremenskih i besmrtnih stihova, možda zbog Lenkine briljantne režije ili naših glumačkih umijeća koja su svih ovih godina dobivala tako mnogo komplimenata i podrške, a možda i zbog nečega neobjašnjivoga što se nameće samo od sebe, kao neki prirodni zakon, kojim mi sami ne vladamo, nego se, eto tako, događa sam od sebe i traje kao neki ‘prijeki nalog duha vremena’, kako bi to nekada znao reći uvaženi hrvatski kritičar Petar Brečić, za nešto što se dogodi u umjetnosti kao neminovnost.”
Predstava u režiji Lenke Udovički zaštitni je znak sada već skoro četvrt stoljeća Teatra Ulysses
Otvori KEKS Pay
