Sedamdeset i sedam dana prošlo je otkako je Hajdaš-Dončić proglasio državni udar, a Jadranka Kosor ratno stanje. Još se ne vide tenkovi na ulicama. Ali na Trgu bana Jelačića okupilo se tek nekoliko tisuća uzbuđenih sindikalaca, uglavnom državnih i javnih službi, praćenih pokojom antifom i revolucionarnim nevladinim udrugama, koji su okupljene pozdravili s visoko podignutom, čvrsto stisnutom desnicom, kao da su brigadisti internacionalnih brigada iz Španjolskog građanskog rata 1936. ili osloboditelji 1945.
Rječnik koji su sindikalni šefovi, dakle, Mladen Novosel iz SSSH i donedavno još umjerena Sanja Šprem iz Sindikata hrvatskih učitelja, bio je revolucionaran. Ne zato što traže od Vlade RH revolucionarne promjene, nego zato što traže nastavak zemlje dembelije, bildanje njihovih plaća, tako da država provede osiromašenje zaposlenih u privatnom sektoru i da se opljačkaju poduzetnici s profitom. Sindikalni lideri su lukavi, jer će kazati da se plaće podignu i onima iz privatnog sektora i umirovljenicima, te su više puta poručili "ne dajte da nas dijele na radnike iz javnog i privatnog sektora".
Na to skupu su najvažniji zahtjevi bili borba protiv korupcije (npr.Pavlek), poskupljenje hrane, stanovanja.....a kao posljedicu toga ti ljudi traže povećanje plaća. Dakle novaca vjerovatno ima da ne curi u "Pavlekove" džepove na sve strane. Zdravstveni kadar ujutro radi u državnim bolnicama a poslijepodne u privatnim klinikama. Znači, plaćaš HZZOu i onda čekaš mjesecima na pregled pa onda idi privatno i opet plati istim doktorima!!!!