Naši roditelji, djedovi i bake podrazumijevali su ga nužnim i uzimali zdravo za gotovo. No danas je sve više onih koji dižu svoj glas i bune se protiv obveze cijepljenja djece. Tako je u samo dvije godine, od 2011. do 2013., broj protivnika cijepljenja najmlađih u Hrvatskoj narastao s četiri na 205 roditelja.
Zbog čega je pitanje cijepljenja odjednom postalo tako kontroverzno i treba li odluku o njemu prepustiti isključivo stručnjacima ili dati mogućnost i roditeljima da sami izaberu što smatraju da je najbolje za njihovo dijete? Ima li državni aparat pravo nametati cijepljenje djece i kažnjavati one roditelje koji mu se protive?
Iako nijedno cjepivo ne štiti organizam 100 posto od zaraze, epidemiolozi i struka upozoravaju da je procjepljivanje djece preventivna i jedina mjera protiv mnogih opasnih i smrtonosnih bolesti koje su, upravo zahvaljujući cijepljenju, u posljednjem stoljeću iskorijenjene. U Hrvatskoj se danas ono provodi protiv tuberkuloze, hepatitisa B, hemofilusa influence tipa b (Hib), tetanusa, difterije, hripavca, ospica, rubeole, zaušnjaka i dječje paralize.
Zahvaljujući sustavu cijepljenja, posljednji slučaj dječje paralize u nas je zabilježen prije desetak godina. Samo oni liječnici s dužim stažom sjećaju se kako je izgledao hripavac, ali i difterija koju smo cijepljenjem također sveli na nulu. Prije negoli se stanovništvo cijepilo protiv te bolesti dišnih puteva, u pet godina od nje je na području Hrvatske oboljelo 1133 ljudi, a preminulo 60.
Otkako su kampanje protiv cijepljenja sve glasnije, a broj onih koji odbijaju cijepiti svoju djecu sve veći, svjedočimo povratku iskorijenjenih bolesti i novim epidemijama. Tako je zadnjih godina virus dječje paralize ponovo počeo harati u deset zemalja, Kalifornija je proglasila epidemiju hripavca, a u SAD-u i Pakistanu zabilježen je najveći broj ospica u posljednjih 20 godina. Slično je i u susjednoj BiH gdje je broj necijepljenje djece velik pa epidemija ospica također ne iznenađuje.
Koncem prošle godine i neki zagrebački pedijatri prvi puta u karijeri susreli se s ospicama, bolešću koju je redovno cijepljenje od 1968. godine potpuno iskorijenilo. Nažalost, ona se vratila upravo zahvaljujući trendu necijepljenja.
Iako se većina liječnika slaže da su suvremena cjepiva moderna, a nuspojave svedene na minimum, nitko ne negira da one sa sobom katkada vuku ozbiljne posljedice. Ali, važno je istaknuti, ne uzrokuju autizam, što rado ističu predvodnici znanstveno neutemeljene salonske kampanje protiv cijepljenja po mnogim društvenim mrežama i forumima. Podaci pokazuju da je u 2012. na oko 40.000 izvršenih obveznih cijepljenja u RH zabilježeno 89 slučaja nuspojava. U većini slučajeva one su manje i blaže od komplikacija i smrtnosti bolesti protiv kojih se cijepi. Jesu li ipak dovoljan argument da se odbaci korisnost cjepiva i okolina dovede u rizik od razvoja bolesti?
Smiju li roditelji sami donijeti takvu odluku jer odluka o necijepljenju vlastitog djeteta ne znači rizik samo za njihovo već i za vaše dijete? Ili je, kao što je Ustavni sud istaknuo, pravo djeteta na zdravlje više od prava roditelja na (pogrešan) izbor?
Svoja nam iskustva i mišljenja iznesite u sklopu nove VL inicijative. Uključite se i izrazite svoje mišljenje, komentirajte na Twitteru uz hashtag #VLinicijativa, komentirajte ispod ove teme na našem Facebooku ili napišite svoj prijedlog na samoj VL inicijativi. Najsuvislije i najzanimljivije prijedloge objavit ćemo u sljedećem članku, a u trećem ćemo pitati stručnjake za njihovo mišljenje o ovoj temi.
I upamtite! Večernji list vam nudi platformu za iznošenje mišljenja da zajedno nešto promijenimo u državi. Sudjelujte i u drugim, već pokrenutim, VL Inicijativama.
>>Bebe se u rodilištu više ne cijepe protiv hepatitisa B, s dva mjeseca dobiju ‘6 u 1’
>>Odbili cijepiti dijete pa moraju birati – ili 2000 kn kazne ili tjedan dana zatvora
Mogli bi sad i majci čije je 10 mjesečno dijete u siječnju umrlo u Hrvatskom zagorju nakon cijepljenja, objasniti "kako je pravo djeteta na izbor veće od prava roditelja na (pogrešan) izbor".