Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 16
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
02.05.2014. u 15:00

Nikome u politici nije padalo na pamet da Europa nas treba bar koliko i mi nju, da u EU ulazimo sa svojom upornošću, talentima i sposobnostima i da od nje nismo manje vrijedni

Mediji su ovih dana objavili kratki video na kojem na jednom treningu trener Reala Ancelotti s leđa sapliće nogu Luki Modriću. Naš je reprezentativac malo posrnuo, okrenuo se i prijateljski nasmiješio. Bila je to još jedna potvrda povjerenja koje u Modrića ima možda najveći trener na svijetu koji vodi najmoćniji svjetski klub. Ne samo da je stalno u prvom sastavu nego ga smatraju dirigentom Realove igre. Kad je taj skromni igrač htio pošto-poto iz Tottenhama prijeći u Real, mnogima je bilo dozlogrdilo višemjesečno natezanje, a i zamjeralo mu se na silnoj ambicioznosti s kojom, činilo se, nisu u skladu njegove igračke vrijednosti.

Ta sumnjičavost potrajala je neko vrijeme i pošto je uspio potpisati ugovor, a u jednoj anketi navijači su ga proglasili najlošijom akvizicijom slavnog madridskog kluba. Iste te navijače Modrić će s vremenom briljantnim igrama natjerati da mu skandiraju, a to u Realu malo tko doživi, pa tako nisu doživjele ni neke sadašnje zvijezde od našega igrača sjajnije i skuplje.

U životu sam podosta razgovarao s ljudima koji su bili u inozemstvu (iz gastarbajterskog sam kraja) i uglavnom sam slušao divljenja strancima, koja ti još više pojačavaju osjećaj manje vrijednosti s kojim ionako u Hrvatskoj vječno živimo. Vrhunac pak obožavanja stranaca, to jest Europe, cijela je ova nacija doživjela u posljednjih petnaestak godina, kad su nas političke i druge elite uvjeravale da smo bez Europe nitko i ništa i kad smo tu Europu u svojoj poniznosti, servilnosti i bolesnoj težnji za visokim društvom podmićivali prodajući joj najveća nacionalna bogatstva. Dokopali smo se toga elitnog kluba zvanog Europska unija s uvjerenjem da bez njega malo vrijedimo i da je članstvo u njemu vrhunac naših nacionalnih ambicija. Nikome u politici nije padalo na pamet da Europa nas treba bar koliko i mi nju, da u EU ulazimo sa svojom upornošću, talentima i sposobnostima i da od nje nismo manje vrijedni.

A upravo tako u elitni klub, madridski Real, došao je Luka Modrić. On se nije morao ponižavati u suradnji s Haagom sluganski mu nudeći ono što Haag nije ni tražio, nije morao prodavati banke i strateške državne tvrtke da bi tako umilostivio moćne europske zemlje i stekao njihovu naklonost. Tih i radišan kao mrav, plah kao košuta, uporan kao nosorog, samouvjeren kao tigar, Modrić je u svojoj igračkoj karijeri tekao kao rijeka koja zna da može biti zaustavljena ali je sigurna da će kad-tad opet pronaći svoje korito, produbiti ga i proširiti da bi mogla teći u svom prirodnom komoditetu. Real ga nije opčinjavao kao što je hrvatske podanike s Griča i Pantovčaka opčinjavao Bruxelles. Težio mu je jer njime nije bio iskompleksiran, bio je uvjeren da je ravan ostalim igračima i da ima dara za svjetske vrhunce. Ali nije mu težio kao zvijezda, nikad to nije bio, ni u prijelaznim se rokovima o njemu kao zvijezdi nije govorilo i pisalo. Bio je i ostao običan igrač neobičnih umijeća koji marljivo i uspješno odrađuje svoj posao kao težak na njivi, kosac na livadi, ribar na moru, obrtnik u radionici...

Svojim relativno malenim stasom kao da utjelovljuje malenu Hrvatsku, ali Hrvatsku koja bi svojim gospodarstvom trebala biti u Europi konkurentna kao što je Modrić uspješan kad iznenadnim potezom zatalasa cijelu protivničku obranu, kad na četrdeset metara doda loptu kao da je dodaje na pet metara, kad okružen s nekoliko protivničkih igrača s loptom nađe izlaz kao zec okružen gomilom lovačkih pasa, kad nabaci loptu tako da je za gol samo potrebno podmetnuti glavu. Za neke europske i hrvatske novinare i medije bio je najbolji igrač u velikoj pobjedi Reala nad Bayernom u Münchenu. U vrijeme kad je stanje u Hrvatskoj sve nepodnošljivije, gledali smo primjer Hrvata koji u Europi postiže uspjehe radom posve suprotnim od rada onih koji ovu zemlju usrećuju samim neuspjesima. A ta zemlja ima sve što i Modrić: i talent, i marljivost, i upornost, i samouvjerenost, i nacionalni ponos. Ali političari ne postoje da to iskoriste nego da unište.

>> Bandić, Josipović, Milanović – tri 'ja' koja se hrane vlašću dok je zemlja sve gladnija

Komentara 3

Avatar mileudarcina 1
mileudarcina 1
15:49 02.05.2014.

Pa nije naš lukica posavsko bosanski dizač tegova da okolo samo pokazuje zube i reži na sve i svakoga, on je jedan pristojan mladi hrvatski čovjek odgojen u katoličkom duhu....luki sve naj bolje u životu....

DO
DoktorAmer
21:41 02.05.2014.

Sportasi otkrili magiku meritokracije najbolji naprijed, ostali stoj. A politicari magiku korupcije, podobni naprijed, sposobni stoj.

Avatar jutarnji listovi
jutarnji listovi
09:09 04.05.2014.

I tu politiku gurate ,fuj!!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije