Iza poplava ostaje mulj, a uz mulj ide i muljanje. Zašto je pukao nasip u Rajevom selu? Jesu li krali pijesak sa savskih nasipa i tako ih potkopavali? Jesu li štedjeli na materijalu? Jesu li otkopavali pjesak da bi radili prilaznu autocestu? Kako bi kod nas bilo bez muljanja!
Premijer je zatražio istragu i prijeti. Neki već traže smjenu ministra. On pak napada lokalnog župana da je njegova privatna tvrtka radila te iste nasipe. A županu je već dosta premijera i ministara u turističkim posjetima poplavljenim područjima. Naravno, župan je iz suparničkog HDZ-a.
Taj “veliki potop biblijskih razmjera” na površinu je izbacio, kažu stručnjaci, nešto što se zove “tisućugodišnja voda”. I ona je na svjetlo dana izbacila i sva naša “tisućugodišnja” lica. Odjednom, ljudi su postali – dobri. Pomoć stradalim krajevima doista je nevjerojatnih razmjera. Šalju je i oni koji nemaju ni za sebe. Po pesimistima, iscijeđeno je i posljednje zrnce dobra iz čovjeka. Optimisti vide poplavu dobrote i val emocija koji su preplavili Hrvatsku.
Uz veliko zrno dobrote ne može se ne vidjeti ni gromada licemjerja. Pomoć nije pomoć ako se za nju ne čuje i ako se ne vidi. Pogotovo kad se mjeri u milijunskim nulama. Traže se kamere i veza za malo veći naslov u novinama. Nisu dovoljne velike, zbunjene i uplašene oči djeteta kojem pomažu.
“Čak ni zvijeri nisu više zvijeri”, kaže pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Vinko Prizmić. “Zmije plivaju stvarno u velikom broju. Ali to vam je nekakav suživot. Pored nas je prošao 200 kilograma težak vepar – bez ikakvog straha, gotovo se očešao o naša koljena, niti se on prestrašio, niti smo se mi prestrašili”, svjedoči Prizmić. “Mislim da je to primjer kako u ovakvim situacijama jednostavno prestaju sva neprijateljstva”, govori Prizmić u najnovijem Expressu.
Ali to i nije neka vijest. Jer, nije čudo prestanak neprijateljstava čovjeka i vepra. Vijest je da su prestala neprijateljstva Hrvata i Srba. Hrvatski specijalci pomažu Srbima u Obrenovcu. I nisu ustaše.
Šta sve može izbaciti “tisućugodišnja voda”!?
>> Najljigaviji oblik političkog korištenja poplave u tri susjedne zemlje jeftina je jugonostalgija
Pune su usta svima ovih dana prijateljstva. Pobrkali ste lončiće - "obaviti zadatak- humani posao na koji te gazda pošalje nije prijateljstvo". Na koncu konca u Hrvatskoj žive i ljudi srpske nacionalnosti koji su ostali odani i onda kad jekad je bilo gusto. Svaka im čast. Ne pravimo razliku između njih i nas. No,poplave nisu učinile loše ljude boljima, bilo gdje na svijetu, pa ni na ovim prostorima. Želje su jedno a stvarne mogućnosti drugo. Da je to tako jednostavno - mogli su pustiti devedersetih šmrk u Slavoniji a ne bombe mine tenkove. " Ne stavarajte lažnu iluziju bratstva i jedinstva. Neki još uvijek traže svoje - ovi Hvalospjevi im ih neće vratiti. No, ako ova voda pomogne da proradi nekima savjest - moguće . Porušena kuća se gradi od temelja. Ova poplava ih nije učvrstila - već pokazala svu jad i bjedu, Lijepo je pomoći u nevolji , no čekamo i gestu s njihove strane.