S Franjom Tuđmanom posmrtno se ne događa ništa što se nije dogodilo drugim povijesnim ličnostima koje su obilježile svoju epohu – da ga protivnici pozivaju u pomoć kad državi ne ide, a da pristaše očekuju da arbitrira u novom sukobu koji ne mogu zaustaviti. Oni koji su ga najviše osuđivali, sad bi ga najradije vratili u politički život. Sukobi oko političke povijesti otišli su tako daleko da bi prvi hrvatski predsjednik, da se, čudom, vrati, u ovu Hrvatsku iz straha pobjegao na Mirogoj. Povjesničar u njemu teško bi podnio da mu pred nosom mašu znakovljem države protiv koje se dva puta uspješno borio.