Hrvatska je prošli tjedan dobila još jednog sportskog nacionalnog junaka rođenog u tako bliskoj i jako osporavanoj dijaspori. Ivan Ljubičić, Hrvat rođen u Banjoj Luci, iz koje je kao 12-godišnjak u jeku rata morao otići kao izbjeglica u Hrvatsku, doveo je hrvatsku tenisku reprezentaciju do neslućenih visina - finala Davisova kupa, svjetskog teniskog momčadskog prvenstva. Taj uspjeh ravan je onome da, primjerice, hrvatski nogometaši igraju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva.
Ivan je tako nastavio 15 godina dugu tradiciju svojih zemljaka sportaša koji su rođeni u Bosni i Hercegovini ili su podrijetlom iz nje, a Hrvatskoj su donijeli tako vrijedne sportske uspjehe i trofeje. Sjetimo se samo prvog olimpijskog srebra hrvatskih košarkaša iz Barcelone. Među njima je bio Franjo Arapović, najtrofejniji hercegovački košarkaš. Prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku donijeli su rukometaši, od kojih polovica ima "gene kamene". U osvajanju Svjetskog rukometnog prvenstva velik udio imali su mnogi igrači koji po rodni list moraju u susjednu državu.
Miroslav Ćiro Blažević, rođeni Travničanin, predvodio je grupu najboljih i najtalentiranijih nogometaša koji su u Francuskoj osvojili svjetsku broncu. Kapetan te reprezentacije bio je Zvone Boban, nogometaš rođen u Imotskom, koji je svoje najranije djetinjstvo proveo u Bobanovoj Dragi, rodnom mjestu svoga oca. On je samo predvodio plejadu odličnih nogometaša koji su rođeni ili su im roditelji podrijetlom iz naših krajeva.
Unedogled bismo mogli nabrajati hrvatske momčadi kojima kičmu čine sportaši iz dijaspore. Nije to samo slučaj u momčadskim sportovima, nego i pojedinačnim, a najbolji dokaz za to je mladi tenisač Marin Čilić iz Međugorja, koji će najvjerojatnije u bliskoj budućnosti biti dostojna zamjena Ivanu Ljubičiću.
Međutim, plod hrvatskih sportskih uspjeha u kojima su svoj doprinos dali Hrvati rođeni u BiH nije plod sustavne strategije nekog sportskog saveza nego činjenica da su oni u potrazi za "boljim životom" stigli u Hrvatsku. Kad bi neki savez dio sredstava poslao u Hercegovinu ili bilo koji drugi dio BiH gdje žive Hrvati, onda sigurno u budućnosti ne bi trebali brinuti za velike sportske uspjehe. Činjenica je da momci koji nose "gene kamene" u svakom uspjehu hrvatskog sporta imaju velik udio.