Što zapravo čini identitet Splita – kamen ili ljudi, prostor ili pamćenje, svakodnevica ili mit? Je li Split prije svega grad Dioklecijanove palače, poljudskog stadiona i Marjana ili ga određuju mentalitet, navike i način života njegovih stanovnika? Može li nestanak simbola izbrisati dio gradskog identiteta – ili se on samo transformira? Pitanja su to koja se nameću nakon najave mogućeg rušenja poljudskog stadiona i gradnje novog na njegovu mjestu. Novi projekti oduvijek mijenjaju lice grada, a pitamo gdje je granica između razvoja i gubitka autentičnosti? Postoji li točka nakon koje Split prestaje biti prepoznatljiv – ili je njegov identitet dovoljno snažan da preživi svaku promjenu, pa čak i nestanak njegovih najprepoznatljivijih simbola?
Split se dugo doživljavao kao 'crveni grad, a danas mu se pristupa kao bastionu desnice
Rušiti ili ne rušiti Poljud otvorilo je i niz identitetskih pitanja o tome što Split čini prepoznatljivim i što ga čini gradom
Komentara 9
Od Splita se je pokušao napraviti nekakvi grad iz propale države. To nije uspjelo pa neki plaću radi toga. Ali samo malo njih i zabadava.
Nitko Split ne pamti po Poljudu, to je sigurno. Poljud bez Hajduka ne postoji. A oronuli atletski stadion kao "kulturno blago" vide samo ljevičari, kojima međutim nije smetalo da pravo kulturno blago, Bajamontušu, macama razbiju jer je fontana proglašena "fašističkom".. Jedini razlog što žele zadržati Poljud je što samo u njega mogu uprit prstom i reći da ga je Tito sagradio. Sreća da je onog Galeba zgrabila Rijeka i tako sebi natovarila trošak, jer bi splitski leftardi i taj trošak natovarili nama.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Baš gledam Bogoslužje Uskrsa u Splitu.. sramota da večernji, koji je nekad bio ponos hrvatske i zagreba ne posvećuje pažnju Uskrsu i HR vjernicima...