Legendarni kapetan Dinama, Milana i vatrenih uspio je u onome u što je malo tko vjerovao – konačno je iščupao maksimirski klub iz ruku Zdravka Mamića. Zvonimir Boban oduvijek je bio drukčiji od drugih: kao nogometaš igrao je nogomet na način koji je navijačke mase bacao u trans, kao kapetan branio je navijače od batina milicajaca, a kao nogometni funkcionar pokazao je da je uvijek bitno imati i stav i kičmu. Njegov povratak u Dinamo značio je i konačni obračun s okoštalim strukturama Zdravka Mamića, ali i gradnju kluba na novim temeljima.
Osvajanje dvostruke krune dokaz je da je bio u pravu kada je vjerovao treneru čiju su smjenu mnogi zazivali. Boban se na to nije obazirao, nije brzinskom smjenom trenera želio populistički smiriti mase, već je slijedio svoju viziju i vjerovao sebi, treneru i igračima. Posljedica toga je i prva Dinamova kruna u zadnjih 20 godina koja je osvojena bez pogona Zdravka Mamića.