Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Franjom Tuđmanom kontinuirano je pregovarao s vodstvom Republike Srpske Krajine s ciljem mirnog okončanja rata, vraćanja okupiranih područja pod hrvatsku vlast te povratka prognanika i izbjeglica u svoje domove. Promatrajući Tuđmanovu politiku od 1990. do 1995. godine, može se uočiti kontinuitet izbjegavanja otvorenog sukoba i izvođenja vojnih akcija dok god je postojala mogućnost pregovora.
Zdravko Tomac, koji je kao potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva 1991.-1992. tada blisko surađivao s Tuđmanom, humoristično je tvrdio da bi Tuđmanu trebalo zabraniti da nosi kemijsku olovku kad ide na pregovore jer ima potrebu potpisati svaki sporazum ili ultimatum. Danas možemo prihvatiti mišljenje Tuđmanovih suradnika o njegovu vođenju države u ratu, a tada često kritiziranom, koji su nazivali „politikom čekanja i kupovanja vremena“, odnosno kombinacijom pregovora i vojnog djelovanja, što je naposljetku dovelo do oslobađanja Hrvatske i postizanja njezine teritorijalne cjelovitosti.
Otvori KEKS Pay
Primječujem kako se zadnje vrijeme ne koristi skraćenica tkz. ispred RSK. Slučajno ili ne, ne znam.