Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Franjom Tuđmanom kontinuirano je pregovarao s vodstvom Republike Srpske Krajine s ciljem mirnog okončanja rata, vraćanja okupiranih područja pod hrvatsku vlast te povratka prognanika i izbjeglica u svoje domove. Promatrajući Tuđmanovu politiku od 1990. do 1995. godine, može se uočiti kontinuitet izbjegavanja otvorenog sukoba i izvođenja vojnih akcija dok god je postojala mogućnost pregovora.
Zdravko Tomac, koji je kao potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva 1991.-1992. tada blisko surađivao s Tuđmanom, humoristično je tvrdio da bi Tuđmanu trebalo zabraniti da nosi kemijsku olovku kad ide na pregovore jer ima potrebu potpisati svaki sporazum ili ultimatum. Danas možemo prihvatiti mišljenje Tuđmanovih suradnika o njegovu vođenju države u ratu, a tada često kritiziranom, koji su nazivali „politikom čekanja i kupovanja vremena“, odnosno kombinacijom pregovora i vojnog djelovanja, što je naposljetku dovelo do oslobađanja Hrvatske i postizanja njezine teritorijalne cjelovitosti.
'Radije ćemo umrijeti ili se iseliti nego živjeti u bilo kakvoj hrvatskoj državi'
Premda su srpski civili iz Knina migrirali prema Bosni i Hercegovini te Srbiji prije nego što je uopće donesena odluka o pokretanju Oluje, evakuaciju civilnog stanovništva pripremilo je i provelo vojno i političko vodstvo Republike Srpske Krajine
Komentara 5
Kako su nas mogli ostaviti ? Sad smo spali na Pupovca.
Svi svrbi u jednoj državi ... Pa eto vam! Sami ste to hteli...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Primječujem kako se zadnje vrijeme ne koristi skraćenica tkz. ispred RSK. Slučajno ili ne, ne znam.