Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Prvi put se zavijorila 1848. godine za ustoličenja bana Josipa Jelačića

Crvena i bijela boja preuzete su iz grba Kraljevine Hrvatske, a plava iz grbova Kraljevine Slavonije i Dalmacije.
24. travnja 2018. u 19:40 17 komentara 10212 prikaza
Hrvatska zastava
Foto: Privatna arhiva
Pogledajte galeriju 1/5

Hrvatski institut za povijest, Hrvatski povijesni muzej te Braća Hrvatskog Zmaja, obilježit će 5. lipnja jedan značajan jubilej. Na taj datum 1848. godine, za ustoličenja bana Josipa Jelačića, zavijorila se prvi put službeno i javno hrvatska trobojnica – crven-bijeli-plavi. Ta prva zastava i danas se brižno čuva u depoima Hrvatskog povijesnog muzeja, u krhkom je stanju i tek se povremeno izlaže u javnosti. Koncizno ispričanu povijest hrvatske zastave dobili smo tek 1996. godine u knjizi “Zastave kroz stoljeća” Jelene Borošak Marijanović, inače muzejske savjetnice u Hrvatskom povijesnom muzeju, koju smo zamolili da nas uputi u povijest najvećeg hrvatskog državnog simbola.

Ban Josip Jelačić NAJOPJEVANIJI HRVAT Zašto danas nitko ne pjeva “Ustani, bane”

Raspored boja nije odmah određen

– Trobojne zastave „trikolore“ kao simboli državnih zajednica izgrađenih na liberalnim načelima počinju se javljati u Europi poslije Francuske revolucije kada je započeo proces izgradnje nacionalnih građanskih država na liberalnim načelima. Promatrajući ih kroz povijest zastava i njihovih simbola, ta su događanja dovela do promjene značenja simbola i boja zastava, pri čemu zastave uglavnom u tri boje, tzv. trobojnice, postaju simboli nacionalnih država, odnosno njihove boje postaju oznake narodnosti. Brojni su prikazi takvih zastava na grafičkim listovima koji prikazuju revolucionarna događanja 1848. – kaže Borošak Marijanović nastavljajući kako je pojava trobojnice karakteristična za Bansku Hrvatsku u proljeće 1848.

Već od početka pokreta 1848. dopisnici Gajevih Narodnih novina iz hrvatskih gradova i mjesta u svojim izvještajima opisuju atmosferu i raspoloženje puka, govore o pojavi zastava narodnih boja. Bile su to crvena, bijela i plava koje, po onovremenim shvaćanjima, postaju oznaka narodnosti. U početku raspored narodnih boja nije bio određen. U Gajevim Novinama od 2. svibnja prvi put se određuje redoslijed hrvatskih boja kao crveno- bijelo- plavo.

– Prema dosadašnjim saznanjima, prve hrvatske trobojnice crveno-bijelo-plave bile su zastave zagrebačke Narodne straže ukrašene okrunjenim složenim grbom, sastavljenim od grbova Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije s ilirskim simbolom u sredini grbovnog štita. Te su zastave simbolički izričaj politički oživotvorenih ideja hrvatskog narodnog preporoda iz ožujka 1848. Prema podacima iz Gajevih Novina, zastave su bile izrađene u Beču i stigle su u Zagreb potkraj lipnja 1848. Istovremeno nastaje i instalacijska zastava bana Josipa Jelačića, za koju ne raspolažemo podacima gdje i tko je zastavu izradio – otkriva nam muzejska savjetnica Hrvatskog povijesnog muzeja.

Navodi kako je Jelačićeva banska zastava nošena prilikom ceremonijala njegova ustoličenja 5. lipnja, nosio ju je Albert Nugent, na neki način vjesnik nove Hrvatske sazdane u duhu građanskih načela. Po tipu je konjanička, ali za razliku od prethodnih jednobojnih crvenih banskih zastava ona je hrvatska trobojnica. Njezine su boje heraldički utemeljene, preuzete su iz povijesnih grbova hrvatskih zemalja: crvena i bijela iz grba Kraljevine Hrvatske, a treća plava iz grbova Kraljevine Slavonije i Dalmacije. Ukrašena je slikanim grbovima. S jedne strane su u kartušama grbovi kraljevina Hrvatske, Slavonije, i Dalmacije sjedinjeni ilirskim simbolom i nadvišeni krunom, a s druge slikanim obiteljskim grbom bana Jelačića. Bansko ustoličenje, umještenje, bilo je preduvjet da banove odluke postanu izraz obavljanja banske vlasti. Ban, imenovan od kralja, polagao je pred Saborom prisegu i tako je uveden u bansku čast. Predavanje banske zastave, simbola raspolaganja vojskom, bilo je njezin sastavni dio.

– Banska zastava u svojim počecima bila je simbol vojne vlasti bana koja je u određenom povijesnom trenutku, u pokretu 1848., poprimila značenje državnog simbola. Povijesna činjenica da je ban uz kralja ili kneza najviši dostojanstvenik u hrvatskoj državi prisutna je tijekom njezine višestoljetne povijesti. Prava i dužnosti bana temeljila su se na njegovu odnosu prema kralju i Hrvatskom saboru, odnosno pravu da samostalno odlučuje u vojnim i pravosudnim poslovima. To je bansko pravo temelj tradicionalne autonomije Hrvatske – kaže Jelena Borošak Marijanović.

Povjesničar Mario Jareb, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest, ističe kako je do danas hrvatska trobojnica s hrvatskim grbom postala snažno sredstvo nacionalne identifikacije, izgradnje i očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta.

– Ta je zastava u razdobljima kada je hrvatski identitet potiskivan ostala simbol željene hrvatske slobode. Nije neobično zbog toga što je nedugo po padu Bachova apsolutizma u Habsburškoj Monarhiji, koji je godine 1852. donio i prvu zabranu hrvatske zastave, trobojnica opet masovno isticana kao simbol hrvatskog identiteta. Njezina potvrda kao svojevrsne hrvatske državne zastave došla je već 1860. godine pojavom instalacijske zastave novog hrvatskog bana Josipa Šokčevića, koja je ne slučajno po svojem izgledu bila kopija Jelačićeve zastave iz godine 1848 – kaže Jareb.

Jednostavne trobojnice

Nakon toga gotovo da nije bilo zapreke za širenje hrvatske trobojnice među Hrvatima.

U sljedećim desetljećima isticana je ona kao državna zastava Trojedne Kraljevine, pa i nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz godine 1868., koja je znatno suzila hrvatsku autonomiju. Iako su banske zastave redovito na zastavnom polju sadržavale i grb Trojedne Kraljevine, a poznati su i brojni primjeri ostalih trobojnica koje su sadržavale hrvatski grb, ipak je u praksi, po svoj prilici i zbog mogućnosti izrade, prevladavala uporaba jednostavnih trobojnica crven-bijeli-plavi bez grba. Činjenica jest da brojne svečane zastave, posebice zastave različitih društava koje su posebno izrađivane i u koje su ulagana i velika sredstva, gotovo redovito sadrže grb na zastavnom polju, govori znanstveni savjetnik s Hrvatskog instituta za povijest. S vremenom se zastava mijenja, dakako ne u rasporedu boja, već u heraldici na što, jasno, imaju utjecaja i povijesni događaji, no i rast popularnosti poznatog simbola, šahovnice.

– Kako je vrijeme odmicalo, dotadašnji grb Trojedne Kraljevine, koji se sastojao od grbova Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao općehrvatski nacionalni simbol sve je više ustupao mjesto hrvatskom šahiranom grbu, a ta je promjena došla do izražaja i na zastavama. Sačuvane zastave i brojni prikazi, osobito oni otisnuti na samom prijelazu iz 19. u 20. stoljeće na tada osobito popularnim i u svim hrvatskim zemljama masovno korištenim domoljubnim dopisnicama, upućivali su na to da je vrlo raširena slika o hrvatskoj zastavi bila ona koja je prikazivala trobojnicu koja je na zastavnom polju sadržavala hrvatski šahirani grb. Ti su elementi temelj i današnje državne zastave Republike Hrvatske, zastave Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i drugih inačica hrvatske nacionalne zastave koje su povremeno koriste u javnosti. Dobar primjer takve zastave je zastava Hrvatskog sveučilišta, današnjeg Zagrebačkog sveučilišta, iz godine 1907., koja je izrađena na temelju nacrta istaknutog hrvatskog slikara Bele Čikoš-Sesije. Do toga doba uporaba hrvatske trobojnice, često trobojnica s hrvatskim grbom, bila je raširena među Hrvatima u svim hrvatskim zemljama, jednako među onima u Banskoj Hrvatskoj, kao i među onima u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i Istri – kaže Mario Jareb.

Promjene vlasti i režima kroz koje je Hrvatska prolazila uvjetovale su i slobodu isticanja nacionalnih simbola, poglavito, jasno, zastave.

– Činilo se kako više nema nikakvih zapreka slobodnoj uporabi hrvatske trobojnice kao općeprihvaćenog nacionalnog simbola, no sljedeća su desetljeća ipak donijela zabrane i žrtve. Svakako najteže razdoblje nastupilo je 1929. proglašenjem diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića, kada su pod izlikom prevladavanja „plemenskih“ podjela u prvoj jugoslavenskoj državi na udar došli upravo simboli hrvatskog nacionalnog identiteta – hrvatski grb i zastava.

Stradanja zbog zastave

Pa ipak su unatoč teroru diktatorskog režima upravo na visoko drveće i telefonske stupove podignute hrvatske trobojnice postale simbol hrvatskog otpora i prkosa nasilju. I nakon pada diktature bilo je stradanja zbog hrvatske zastave, no ipak se ona mogla razmjerno slobodno isticati. Ako se izuzme talijanski fašistički teror u hrvatskim krajevima pod Italijom između dva rata, isti takav teror na anketiranim i okupiranim hrvatskim područjima u Drugom svjetskom ratu te velikosrpski teror i etničko čišćenje na okupiranim područjima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu, od tada do danas u dvjema hrvatskim domovinama nije bilo više takvih pokušaja brisanja hrvatskog nacionalnog identiteta i hrvatskih nacionalnih simbola – navodi povjesničar s Hrvatskog povijesnog instituta.

Dodaje kako to ne niječe sve ono što se događalo pod vlašću dvaju totalitarizama, pa i onog jugoslavenskog komunističkog, koji je bio sumnjičav prema izražavanju nacionalne svijesti i isticanju nacionalnih simbola. Pa ipak, od toga vremena nijedna državna tvorevina na hrvatskim prostorima nije zabranjivala uporabu bar neke inačice hrvatskog grba i zastave.

Nezavisna Država Hrvatska koja se predstavljala kao ostvarenje svih hrvatskih nacionalnih težnji isticala je nacionalne simbole, no prilagođene činjenici ustaške dominacije u njoj. Partizanski pokret u Hrvatskoj nije doduše koristio hrvatski grb, ali je prihvatio trobojnicu, koju je poput ustaškog režima u NDH prilagodio svojim ideološkim usmjerenjima aplicirajući na nju crvenu komunističku zvijezdu. Nije neobično što je partizanska pobjeda u ratu zadržala nametnutu zvijezdu na zastavnom polju hrvatske trobojnice, sada kao zastave Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske. Prema tome, na zastavi nije bilo mjesta za hrvatski šahirani grb, koji je pak od 1947. okružen elementima tipičnim za sovjetsku heraldiku i nezaobilaznom crvenom zvijezdom bio grb NRH/SRH.

O tome kako su široki slojevi stanovništva gledali na hrvatske nacionalne simbole, svjedoči razdoblje Hrvatskog proljeća, kada je uporaba grba i zastave bez socijalističkih oznaka, često trobojnice koja je sadržavala grb, bila masovna javna pojava – govori povjesničar, navodeći kako je posve logično da je pad komunističkoga totalitarizma iz skrovišta na svjetlo dana iznio ponovno hrvatske nacionalne simbole bez socijalističkih oznaka.

More hrvatskih trobojnica

– Hrvatska i hrvatski krajevi Bosne i Hercegovine su te 1990. godine plivali u moru hrvatskih trobojnica s hrvatskim šahiranim grbom na zastavnom polju.

Ne slučajno je pred novim hrvatskim vrhovništvom 30. svibnja 1990. istaknuta Jelačićeva banska zastava, a nedugo nakon toga i nova je zastava Republike Hrvatske, poput njegove iz godine 1848., bila crveno-bijelo-plava trobojnica, s hrvatskim državnim grbom – zaključuje povjesničar Jareb.

Vojislav Šešelj: 'Hrvatsku zastavu i dalje ćemo paliti, pljuvati i gaziti' Unatoč punoljetnosti, ideja o obnovi kuće Josipa Jelačića u Petrovaradinu još je samo ideja Bilo je to godine... 'Nikad nismo bili tako blizu da se ban vrati kući. Vučić je uplatio još 100.000 €' NOVI ŠEHER Kod Maglaja spaljene četiri hrvatske zastave

Ban je na ustoličenje pred crkvu sv. Katarine dojahao na bijelom konju

Svečana instalacija bana Josipa Jelačića obavljena je 4. i 5. lipnja 1848. Ovo je opis instalacije prema pisanju Novina dalma. herv. slavonskih, lipanj 1848. i J. Neustaedtera:

Ban je 4. lipnja prije podne otišao u Botinec u ladanjsku kuću Ambroza Vraniczanyja. U 15 je sati krenuo iz Botinca da bi stigao do Savske ceste. U dvorištu kuće gospodina Bresela načinjen je paviljon za doček bana i njegove pratnje. Tu ga je pozdravio odbor Trojedne kraljevine pod vodstvom Franje Kulmera. Svečana povorka krenula je uobičajenim redom. Na čelu je jahala četa Krapinjana, a za njima slobodnjaci s glazbom vođeni zapovjednikom Maksimilijanom Radičevićem. Iza njih bile su kočije zastupnika „svih u krasnoj narodnoj odori“, slijedile su 93 kočije velikaša, crkvenih dostojanstvenika i plemića. Potom satnija serežana i stjegonoše noseći zastave vojvodine srpske i županija hrvatsko-slavonskih. Slijedili su ih grof Albert Nugent, noseći barjak banski, i g. Bornemissa-Stolneković s banskim žezlom. Nakon njih jahao je ban na bijelcu odjeven u instalacijsku odoru. Kada je povorka došla u blizinu Zagreba, zagrmjeli su topovi i zazvonila su zvona. Gradski sudac Kamauf dočekao je bana na čelu gradskog magistrata kod Opatičkih vrata... Zatim su Kamauf i članovi magistrata otpratili bana do banske palače.

Sljedećeg dana, 5. lipnja, obavljeno je umještenje bana, banska instalacija svečano ustoličenje u bansku čast. Odlučeno je da se čin ustoličenja obavi pod vedrim nebom na trgu pred crkvom sv. Katarine. Od Zemaljske kuće do trga bio je postavljen špalir vojske i narodne straže. Pred crkvenim vratima okupili su se velikaši, više svećenstvo i narodni zastupnici, a okružila ih je akademska četa. Skupštinu je otvorio najstariji župan Mirko Lentulaj, veliki župan Varaždinske županije. Mirko Lentulaj dao je na čitanje dekret kojim je kralj Ferdinand I. (V) 23. ožujka imenovao J. Jelačića banom. Zatim su imenovana tri odbora, koja su imala otići, pozvati i dovesti bana na mjesto događanja. Nakon toga prihvaćen je prijedlog da se ban imenuje vrhovnim kapetanom triju kraljevina. Kad su odbori došli pred bansku kuću oglasila se glazba i pucnjava topova. Ban se pojavio u narodnom odijelu, a pred njim je nošena narodna zastava te znaci njegova dostojanstva (banska zastava i žezlo). Kada je stupio na začelje stola, otvorio je sjednicu i pozdravio prisutne kraćim govorom. Prisegu je izgovorio za patrijarhom Rajačićem, zakletvu je sastavio posebni odbor na temelju stare banske prisege.

Renault Clio LPG
NEOČEKIVANA AVANTURA
Kako je jedan običan Clio završio na neobičnom mjestu
  • Deleted user:

    Nasa. Najljepsa na svijetu. Neka pati koga smeta, hrvatska je zastava sveta!

  • Avatar rubinet
    rubinet:

    Najzanimljiviji dio članka:Partizanski pokret u Hrvatskoj nije doduše koristio hrvatski grb.... na zastavi nije bilo mjesta za hrvatski šahirani grb, koji je pak od 1947. okružen elementima tipičnim za sovjetsku heraldiku.....................

  • Avatar Ante-Portas
    Ante-Portas:

    prvo polje je crveno.