"The king is dead, long live the king." Čini se mogućim da smo tu sentencu dočekali u Ministarstvu financija, odlaskom Marka Primorca i ustoličenjem Tomislava Ćorića. Daleko od toga da je suveren "mrtav". Ako je itko zaslužio jednu od dvije fotelje u zajedničkim europskim financijama na koje je po cirkularnom ključu i Hrvatsku zapao red, onda je to Primorac. Bio je najbolji ministar financija otkad sam u novinarstvu, gotovo tri desetljeća. Ugodno iznenađenje koje sam na početku mandata dočekala neugodnom kolumnom.
Mea culpa, priznajem, nisam očekivala da HDZ-ova Vlada može iznjedriti dobrog ministra financija. No u nepune dvije godine mandata Primorac je napravio ono što se u hrvatskim javnim financijama desetljećima smatralo politički nemogućim: prvi je ozbiljno dirnuo u prostor koji je godinama bio gotovo izuzet od svake stvarne regulatorne volje – bankarske prihode. Krenuo je s "narodnim" obveznicama i trezorskim zapisima, presjekavši praksu po kojoj država novac posuđuje gotovo isključivo preko banaka od inoinvestitora, a građani na svoje štedne viškove dobivaju simbolične kamate.