U Beogradu je nedavno otvoren muzej ratnog zločinca Draže Mihailovića uz svečani blagoslov popova Srpske pravoslavne crkve. Za Beograd i Srbiju to nije ništa novo. Koliko su na istoku opijeni Dražom i četničkim pokretom, dovoljno je samo posjetiti Beogradski sajam knjiga pa na njemu vidjeti nizove svakakvih izdanja koja su najobičnija četnička propaganda. Jer jedno je istraživati i pisati i objavljivati kritičke radove i knjige, a drugo je čista propaganda u kojoj nema mjesta za činjenice. Draža je odavno postao simbol “čistog” srpstva.
Stoga je u Srbiji bilo moguće da na vlasti bude četnički vojvoda Tomislav Nikolić kao predsjednik, da danas imaju predsjednika Aleksandra Vučića koji je Nikolićev izdanak, a i da Srbi sad ulaze i u vlast u Crnoj Gori, i to baš četnički vojvoda Andrija Mandić na čelo crnogorske skupštine. A tek kad se još sjetimo četničkog vojvode Vojislava Šešelja, pa činjenice da su rado viđeni u javnosti osuđeni ratni zločinci iz doba velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, i Kosovo... Srbija voli svoje junake, a ratne zločince ponajviše. Evo, došlo je do toga da se ondje gotovo ne čuje ništa loše protiv Slobodana Miloševića. Štoviše, neki ga čak i zazivaju.
Čin pjevanja o nečemu što odavno ne postoji, osim u TV kalendaru, a bez prijetnji, bez spornih simbola i bez bivšeg učestalog korištenog pozdrava, ste proglasili "totalitarnim kaznenim djelom"? Vršite li vi onda sada totalitarno oduzimanje slobode drugima?