Živimo u vremenu kada se o Europi često govori o podjelama, nesigurnsoti, raspravlja se o identitetu i onome što ili tko ga ugrožava. Suprotno tome, nažalost, rijetko se govori o mjestima na kojima različitosti ne predstavljaju problem koji treba riješiti, nego bogatstvo koje treba upoznati.
Upravo takvo mjesto nedavno je na jedan dan postala rimska četvrt Garbatella i to zahvaljujući vrijednim članovima udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim, rekla bih vežinom ženama, Hrvaticama. One su u toj četvrti okupili ljude iz više od dvadeset zemalja svijeta, koji su sa sobom donijeli jezike, običaje, sjećanja i tradicije svojih domovina. Nije ih povezivala politika, zajedničko podrijetlo niti isti svjetonazor. Povezivala ih je želja da predstave dio sebe i svoje kulture drugima.
Na prvi pogled, činilo se kako se radi tek o gastronomskom događaju. No vrlo brzo postalo je jasno da je riječ o događaju koji priča o obitelji, identitetu i pripadnosti. Hranu koju su pripremili prikazali su kao zanimljiv i nadasve ukusan način na koji ljudi mogu predstaviti svoje korijene i izgraditi mostove prema onima koji dolaze iz potpuno drukčijih svjetova.
Ono što ih povezuje
Upravo zato međunarodni Cooking Show u organizaciji Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim je osim kulinarskog showa iz Rima odaslalo poruku kako zajedništvo ne nastaje kada brišemo razlike među ljudima, nego kada ih učimo razumjeti i poštovati.
Naime, na jednom mjestu okupili su se predstavnici 21 države. Ljudi različitih jezika, religija, običaja i životnih priča. Neki su u Rim došli prije nekoliko desetljeća, drugi tek nedavno. Neki su rođeni u Europi, drugi na afričkom, azijskom ili južnoameričkom kontinentu. I umjesto da razgovaraju o razlikama koje ih dijele, razgovarali su o onome što ih povezuje.
O hrani. To na prvi pogled može zvučati banalno. No, ako upitate svoje bake, hrana je sjećanje, priča o obitelji. Priča o djetinjstvu. Priča o zemlji iz koje dolazimo i ljudima koje nosimo u sebi čak i kada živimo tisućama kilometara daleko od doma.
Komadić vlastite kulture
Hrvatsku je na manifestaciji predstavljala Udruga Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim, koja je i ove godine privukla velik interes posjetitelja raznovrsnom ponudom tradicionalnih hrvatskih specijaliteta. Na hrvatskom stolu našli su se brojni slani i slatki zalogaji, upotpunjeni domaćim likerima i vinima, koje su s puno truda i predanosti pripremile članice udruge.
Budući je pršut na hrvatskom stolu rezala žena, bilo je i posjetitelja ih Hrvatske i BiH koji su se našalili kako se to u Dalmaciji “ne bi dogodilo”, a žene su konstatirale kako im na ovakvim manifestacijama nedostaje muškaraca.
Ovogodišnje izdanje manifestacije dodatno je obogatila i popularna YouTuberica Katica Čamber (Just.katebake), poznata po digitalnoj promociji gastronomije. Njezin nastup izazvao je veliko zanimanje publike, a brojni su posjetitelji upravo zahvaljujući njezinim objavama i preporukama odlučili posjetiti događaj.
POVEZANI TEKSTOVI:
Bosnu i Hercegovinu predstavljala je udruga „Bosna u srcu“, čiji su članovi Dragan Alvir, Fatima Nermerija, Hata i Renata Ribić pripremili bogat izbor tradicionalnih jela. Posjetitelji su imali priliku kušati burek, zeljanicu, baklavu i sutlijaš, specijalitete koji zauzimaju važno mjesto u kulinarskoj tradiciji te zemlje.
Dok su posjetitelji obilazili stolove prepune specijaliteta iz Italije, Hrvatske, Palestine, Gabona, Ukrajine, Bolivije, Etiopije, Kolumbije, Malezije i brojnih drugih zemalja, nije bilo podjela na "nas" i "njih". Nije bilo stranaca. Bili su samo ljudi koji su jedni drugima nudili komadić vlastite kulture.
Možda upravo zato ovakvi događaji danas imaju veću važnost nego prije deset ili dvadeset godina.
Europa se nalazi u razdoblju dubokih promjena. Mobilnost stanovništva nikada nije bila veća. Gradovi poput Rima postaju sve više mozaici različitih identiteta. Istodobno raste potreba za očuvanjem vlastitih korijena. Mnogi se pitaju može li se istovremeno biti odan vlastitoj tradiciji i otvoren prema drugima.
Odgovor koji je Garbatella ponudila djeluje gotovo jednostavno – može. Ne samo da je moguće istodobno čuvati vlastiti identitet i biti otvoren prema drugima, nego upravo iz tog spoja nastaje najvrjedniji oblik zajedništva.
Upravo u tome leži posebna vrijednost rada Hrvatsko-talijansko mazaika Rim, koji posljednjih godina pokazuje da njegovanje nacionalnog identiteta ne mora značiti zatvaranje u vlastite okvire. Naprotiv, ono može postati polazište za dijalog, suradnju i stvaranje novih veza među ljudima različitih kultura.
Takav pristup godinama sustavno razvijaju predsjednica Udruge Hrvatsko-talijanski mozaik Rim Ivana Milina i potpredsjednica Zrinka Bačić. Zahvaljujući njihovu radu, udruga je odavno prerasla okvire klasične iseljeničke organizacije. Kroz brojne kulturne, društvene i humanitarne projekte stvoren je prostor u kojem se hrvatska tradicija predstavlja s ponosom, ali bez isključivosti drugih, što je hrvatsku zajednicu učinilo prepoznatljivim i aktivnim dijelom društvenog života talijanske prijestolnice.
To se najbolje moglo vidjeti upravo na ovogodišnjem međunarodnom Cooking Showu. Potpredsjednica udruge i voditeljica projekta „Hrvatski susreti u Rimu 2026.“ Zrinka Bačić zahvalila je svim zajednicama i veleposlanstvima koja su podržala događaj, naglasivši kako ovakvi susreti pridonose međusobnom razumijevanju i jačanju suradnje među narodima.
Na završetku programa okupljenima se obratila predsjednica udruge Ivana Milina, zahvalivši sudionicima, predstavnicima diplomatskih misija i brojnim posjetiteljima koji su svojim dolaskom podržali manifestaciju. Posebnu zahvalu uputila je Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, čija je potpora bila ključna za realizaciju projekta, kao i Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Italiji, Udruzi „Jedna musika“ iz Kruča u Moliseu te Zakladi Moliški Hrvati.
Europa u njenom najboljem izdanju
Malo je udruga hrvatskog iseljeništva koje se mogu pohvaliti organizacijom događaja ovakvog opsega i međunarodnog karaktera. Upravo zato djelovanje Hrvatsko-talijanskog mozaika Rim uvjerljivo pokazuje koliko pojedinci mogu postići kada djeluju s jasnom vizijom, upornošću i dugoročnom predanošću. Nije slučajno da su takvi projekti tijekom godina privukli pozornost hrvatskih institucija, diplomatskih predstavništava i brojnih međunarodnih partnera.
Možda se ipak najveća vrijednost ovakvih inicijativa krije u atmosferi koju stvaraju. U Garbatelli su Hrvatice pokazale Europu u njezinu najboljem izdanju – Europu koja ne živi u deklaracijama, rezolucijama i političkim sloganima, nego u susretima običnih ljudi. Europu koja se ne gradi za pregovaračkim stolovima, nego za stolovima oko kojih se dijele hrana, priče i iskustva. Upravo zato ovaj događaj zaslužuje biti okarakteriziran kao događaj koji daje na znanje kako su manjinske zajednice najjače onda kada uspiju sačuvati vlastite korijene, a istodobno ostati otvorene prema drugima. U vremenu u kojem se ta sposobnost često uzima zdravo za gotovo, takvi primjeri postaju dragocjeniji nego ikad.
Otvori KEKS Pay
I ja mislim da različitost nesmije predstavljati problem. Tako recimo koncert Marka Perkovića treba razumjeti kao različitost a ne kao što zabraniteljska stranka Muzemo tvrdi i što je stalno isključiva. Eto ja želim više uključivosti Pupovcu Porfirijanki Radi i Daliji.. Slobode i inkluzivnost