Zapovjednik paravojne formacije, ozloglašeni ratni zločinac i jedan od najmoćnijih ljudi srbijanskog podzemlja, Željko Ražnatović Arkan, likvidiran je na današnji dan, prije 26 godina u srcu Beograda. Vozio se u skupocjenim, blindiranim automobilima, oko njega je 24/7 bila vojska tjelohranitelja, a kružile su i priče da pancirku ne skida čak ni kada spava, no ništa od toga Arkana nije spasilo od smrti. Njegov život, obilježen brutalnošću, kriminalom i ratnim profiterstvom, na jednako je brutalan način okončan u predvorju tada najluksuznijeg beogradskog hotela, "InterContinental". Likvidiran je s tri metka ispaljena u potiljak, a iza njega je ostalo devetero djeca iz nekoliko brakova i jedna udovica - srpska folk pjevačica, Svetlana Ceca Ražnatović, koja se tog siječanjskog dana zatekla na mjestu likvidacije. Iako su izvršitelji ubojstva poznati i osuđeni, ono ključno, motiv i naručitelj ubojstva i danas, više od četvrt stoljeća kasnije, obavijeni su velom tajne.
Tog 15. siječnja 2000. godine, nešto iza 17 sati, Beogradom je odjeknula vijest koja je uzdrmala same temelje države i kriminalnog miljea. Likvidiran je Arkan, vođa paravojne jedinice "Tigrovi", predsjednik nogometnog kluba i političke stranke i čovjek kojega je Haški sud teretio za najteže, ratne zločine. Kobne subote Arkan je u hotel 'InterContinental', danas 'Crowne Plaza', stigao sa suprugom, folk pjevačicom Svetlanom Cecom Ražnatović, njezinom sestrom Lidijom i tjelohraniteljem, Zvonkom Mateovićem. Dok je Ceca obilazila svoje butike u sklopu hotela, Arkan je s prijateljima Milenkom Mandićem Mandom i Draganom Garićem sjedio u separeu blizu recepcije te je navodno ispunjavao listić za sportsku kladionicu. Nešto poslije 17 sati, prišli su im Dragan Nikolić Gagi i Milan Đuričić Miki. Nakon što su se porukovati s Arkanom, krenuli su ka stepeništu hotela. Nekoliko metara dalje, u drugi separe iza Arkanovih leđa, sjeo je Dobrosav Gavrić. Ubrzo nakon toga Gavrić je ustao, izvadio pištolj “CZ 99” te je ispalio tri metka Arkanu u potiljak, a potom je s četiri metka, ispaljena u glavu i prsa, ustrijelio Mandića te s dva metka u leđa smrtno ranio Garića.
Isprobajte arhivu Večernjeg lista
Vremenski stroj još nismo izumili, ali zato vrlo sličnu funkciju ima naša digitalna arhiva. Povijest Hrvatske i svijeta na jednom mjestu. U našoj bogatoj arhivi sva su novinska izdanja. Pogledajte što se dogodilo na vaš rođendan, kako je Zagreb izgledao prije...zabavite se i educirajte klikom ovdje: https://arhiva.vecernji.hr/
Savršeno isplanirana akcija trajala je kratko, svega desetak sekundi, nakon čega je nastao sveopći metež. Iako je u pucnjavi koju je uzvratio Arkanov tjelohranitelj i napadač bio ranjen u bok, između ploča pancirke, ipak je uspio pobjeći iz hotela. Kada su pucnjevi utihnuli, u lokvama krvi ležali su Arkan, Milenko Mandić Manda i Dragan Garić Garo. Tjelohranitelj, Zvonko Mateović utrčao je tada u butik u kom je bila Arkanova supruga Ceca. "Tražio je da mu dam pištolj, jer je ispalio sve metke iz svog oružja. Dala sam mu svoj revolver, ali nije ispalio niti jedan metak. Neke su me žene spriječile da izađem iz butika, a Zvonko je vrištao: 'Ubijen je zapovjednik'. Skupila sam snagu i otrčala do supruga. Garić je bio na podu, Željko je krvario, ja sam pokušala reanimaciju. Vrištala sam da netko zove hitnu, dok sam Željku vadila krv iz usta", ispričala je, nakon likvidacije svog supruga, Ceca Ražnatović. Arkan je u Urgentni centar te večeri dovezen u stanju kliničke smrti. I dok su deseci policajaca osiguravali glavni ulaz, liječnici su se sat vremena borili za Arkanov život, no unatoč svim naporima, nisu ga uspjeli spasiti. Ni teško ranjeni Garić nije preživio.
Prvobitni se plan izjalovio pa je uslijedio 'Plan B'
Vijest o smrti Željka Ražnatovića Arkana brzinom munje odjeknula je Srbijom, a prenijele su ju i sve vodeće svjetske agencije, France Presse, Associated Press, Reuters, podsjećajući na mračnu ulogu koju je Arkan imao u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Iako je ubojica, Dobrosav Gavrić, bio brzo identificiran, sve je ukazivalo na to da taj policajac iz sela Trbušnica nije djelovao sam. S njim su bili pomagači Milan Đuričić Miki i Dragan Nikolić Gagi. No, ključno pitanje - tko stoji iza njih, tko je moćni naručitelj koji se usudio eliminirati čovjeka kojeg su se mnogi bojali, ostalo je bez odgovora. Ispostavilo se da je Gavrić bio izabran jer je bio iznimno vješt s oružjem i u odličnoj fizičkoj kondiciji. Utvrđeno je i da je prvotni plan bio ponudom za povoljnu kupnju blindiranog Audija A8 namamiti Arkana u klopku, te ga potom likvidirati tijekom probne vožnje. Malo je falilo da taj plan i uspije, Arkan je gotovo pristao, no u posljednji trenutak nešto mu je ipak postalo sumnjivo pa je odustao, nakon čega se prešlo na "plan B", puno riskantniju, ali u konačnici uspješnu likvidaciju u hotelu.
Prema podacima iz dokumenata stranih obavještajnih službi, koji su kasnije procurili u srbijanske medije, Arkanova likvidacija nije bila ishitren čin, nego pomno planirana operacija koja se pripremala godinama. Prema tim podacima, kako su javili srbijanski mediji, određeni krugovi iz državnih struktura i srpskog podzemlja imali su jasan plan čiji je cilj bio oslabiti utjecajnog i moćnog Ražnatovića, likvidacijama njegovih bliskih prijatelja i odanih suradnika. U prilog tome govore i konkretni podaci - tijekom devedesetih godina ubijeni su mnogi ljudi iz njegova najužeg kruga, poput Rade Ćaldovića Ćente, Zorana Šijana i tadašnjeg šefa srpske policije, general-pukovnika Radovana Stojičića Badže koji je s Arkanom organizirao paravojne formacije koje su harale Hrvatskom i BiH. Kada su, nakon ubojstva Stojičića, novinari pitali Arkana ne misli li da je upravo on sljedeća meta, hladno je odgovorio –„Neka bude što bude!“. Tih devedesetih godina Beograd je bio poprište brojnih ubojstava, prema podacima iznesenim na sastanku srbijanske oporbe u siječnju 2000. godine, u proteklih sedam godina u Srbiji se dogodilo čak 500 nerazjašnjenih ubojstava, a na meti likvidatora našle su se tada i brojne istaknute osobe koje su bile u prijateljskim odnosima s tadašnjim predsjednikom države, Slobodanom Miloševićem. Kada je nakon planskog "prorjeđivanja redova" Arkan ostao bez zaštitne mreže koju su činili njegovi najodaniji prijatelji i atentat na njega bilo je znatno lakše izvesti, a garancija u uspjeh bile ja veća.
Pokop kakav se nije pamtio od Titovog
Po pisanju medija, na pokopu kakav se nije pamtio od sahrane Josipa Broza Tita, bilo je preko 5 tisuća ljudi, među kojima i brojne estradne zvijezde i nogometaši, ali baš nitko od političara iz 'prve srbijanske lige'. Odmah nakon Arkanove likvidacije Beogradom su počele kružiti različite priče i teorije vezane za motive i naručitelje ubojstva nekadašnjeg vođe navijača Crvene Zvezde, 'oca' paravojne jedinice "Arkanovi tigrovi" i čovjeka koji je startao kao pripadnik "zlatne generacije beogradskog kriminala". U to je vrijeme Arkan bio i jedan od najbogatijih ljudi na prostoru bivše države. U njegovu je vlasništvu bila najluksuznija beogradska slastičarna 'Ari', nekoliko pekara 'Srpska kruna', tvrtke 'Ari Company', 'Vizantin Company', 'SDG Company', kao i stambena zadruga 'Šumadija'. Bio je vlasnik i nekoliko benzinskih crpki u Beogradu, dvaju butika u hotelu 'InterContinental' i nekoliko prodavaonica u najekskluzivnijem središtu Beograda, a svojevremeno je imao i kockarnicu u hotelu 'Jugoslavija', koji je bio uništen za vrijeme NATO-ovog bombardiranja. Bio je i vlasnik nogometnog kluba 'Obilić', a njegova vila bila je pravi zamak u elitnom dijelu Dedinja, čija je vrijednost tada bila procijenjena na više od 10 milijuna maraka.
Bilo je, stoga, jasno da su motiv za Arkanovo ubojstvo imali mogli. Prema jednoj od verzija radilo se o klasičnom, mafijaškom obračunu. Prema drugoj verziji naručitelj likvidacije bio je sam državni vrh, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, koji se po onoj "mrtva usta ne govore", želio zauvijek riješiti opasnog i moćnog svjedoka koji je previše znao o povezanosti države i kriminala. No, u jednom od rijetkih intervjua nakon pada s vlasti Milošević je te optužbe odbacio, prebacivši lopticu krivnje na zapadne sile i tvrdeći da su ga ubili jer je bio "patriot" koji je branio njegov režim. Nagađalo se i da je sam državni vrh planski potaknuo sukob između narkobosova kako bi "očistili teren" za novu, poslušniju kriminalnu skupinu na čelu s Miloradom Ulemekom Legijom. U nedostatku službenih informacija, pričalo se i da je za Arkanovu glavu bila raspisana tjeralica s velikom novčanom nagradom.
Zbog zlodjela Arkanovih Tigrova u Hrvatskoj i BiH, kao potencijalni naručitelj spominjala se hrvatska i muslimanska strana, a zbog rata na Kosovu i albanska. Špekuliralo se tada da je za njegovu glavu više milijuna dolara tada ponudila i američka CIA. Kada je tužiteljstvo, u ožujku 2014. godine, izašlo s novim dokazima o Arkanovom ubojstvu, ispostavilo se da nema potvrde da iza njegove likvidacije stoji tadašnji srpski politički vrh, na čelu s Miloševićem, a kao glavni razlog za ubojstvo navedeno je moguće Arkanovo svjedočenje pred sudom u Haagu, ali i njegov navodni susret s jednim visokim, zapadnim dužnosnikom, zbog čega se i sumnjalo da je počeo pregovarati sa zapadnim službama i razmišljati o svjedočenju, što bi ugrozilo cijeli tadašnji politički i vojni vrh Srbije.
Inscenirano ubojstvo i novi identitet
Tih se dana pisalo kako je 'kralj beogradskog podzemlja', u posljednje vrijeme, imao velikih financijskih problema s rumunjskom i ruskom mafijom. Gubitak naftnih postrojenja koja su pripala Hrvatskoj označio je, kako se tvrdilo, početak kraja Arkanova carstva, jer su upravo tada počeli njegovi navodni, financijski problemi. Prema tadašnjoj ocjeni nekih stručnjaka iz Grčke i Rusije, nove su okolnosti iziskivale nova, radikalna rješenja te su tvrdili kako je rješenje pronađeno upravo u vještom scenariju insceniranja Arkanova ubojstva. To se potkrepljivalo činjenicom da je na Arkana i pratnju pucano iz oružja s podešenim projektilima. Grčki i Ruski stručnjaci tvrdili su da projektili namijenjeni Arkanu nisu nanosili dubinske ozlijede, ali su izazivali obilno krvarenje, što je, kako su navodili, bila dovoljna 'šminka' da se stekne dojam da je teško ranjeni Arkan bio klinički mrtav već na putu do bolnice. Istodobno se, prema toj teoriji, u Beogradu pripremala operacijska sala u kojoj će se Arkanu potpuno promijeniti izgled. Pod okriljem vlasti, čiji je bio ljubimac, odavno su za njega bili pripremljeni novi dokumenti na drugo ime, pa je tako Željko Ražnatović zauvijek nestao s političke scene i iz beogradskog podzemlja. Ipak, upućeni su tada tvrdili kako je cilj takvih priča bio prikriti naručitelja, ili pak grupu koja ima najviše koristi od Arkanove likvidacije, jedni zbog velikog novca, a drugi zbog toga što 'mrtva usta ne govore'.
Potpis profesionalnog ubojice
Već je i sama činjenica da je Arkan ubijen hicima u glavu upućivala na to da ta likvidacija ima potpis profesionalaca. Budući da je hotel 'InterContinental' na svakom ulazu imao osiguranje i kamere, a Arkanovi tjelesni čuvari bili su uvijek na oprezu, zaključeno je da ga je, iz neposredne blizine, mogao likvidirati samo profesionalac iza kojeg stoji dobro organizirana i uvježbana organizacija. No, čak niti sudski procesi koji su uslijedili nisu dali odgovor na ključno pitanje – tko je naručitelj Arkanove likvidacije? Dobrosav Gavrić, policajac iz sela Trbušnica kod Loznice, koji je tog 15. siječnja 2000. godine, za samo desetak sekundi ustrijelio trojicu muškaraca, bio je u bijegu od 2006. godine, kada je osuđen u odsutnosti na 35 godina zatvora. No, 2011. godine je uhićen u Južnoafričkoj Republici, pri čemu je utvrđeno da je tamo stigao 2007., preko Italije i Ekvadora, te se služio lažnim imenom, Saša Kovačević. Gavrić je od tada u pritvoru u Cape Townu te se protivi izručenju Srbiji, gdje bi, budući da je osuđen u odsutnosti, imao pravo na ponavljanje sudskog postupka za trostruko ubojstvo u "InterContinentalu".
Njegovi pomagači, Milan Đuričić Miki i Dragan Nikolić Gagi, osuđeni su na po 30 godina zatvora. Đuričić je također pobjegao u Južnoafričku Republiku, gdje je ubijen 2018. godine. Dragan Nikolić, jedan od "junaka" kultnog dokumentarca "Vidimo se u čitulji", uhićen je 2003. u Beču te je izručen Srbiji i u zatvoru Zabela, kod Požarevca, izdržava kaznu od 30 godina zatvora. Ubojstvo Željka Ražnatovića Arkana, tada jednog od najbogatijih ljudi na prostoru bivše države, otvorilo je Pandorinu kutiju raznih teorija i pitanja, a na ona ključna, tko je bio mozak operacije, tko su naručitelji i koji su pravi motivi te likvidacije, niti danas, više od četvrt stoljeća kasnije, nema konkretnih i preciznih odgovora.
Pitali smo francuskog ministra zašto su prodali Rafale Srbiji, evo što je rekao