Ovog tjedna vlada oprezni optimizam, čak i među skeptičnim vojnicima na bojišnici koji su svjedočili stalnom kršenju nade u primirje, dok su diplomatski napori SAD-a, Europe, Turske i drugih potaknuli Rusiju i Ukrajinu na izravne pregovore prvi put u tri godine. "Mislim da bi se nešto trebalo dogoditi budući da je Rusija bila prva koja je inzistirala na ovim razgovorima. Mislim, od 2022. odbijaju uspostaviti bilo kakav kontakt", kaže časnik koji želi da ga se oslovljava pozivnim nadimkom „Kozak“. "Želim vjerovati da bi ovo bio početak kraja rata", dodaje. "Ali sada vidim da smo uspješno uništili njihove pozadinske položaje i njihove opskrbne linije. Rusija nema istu snagu i moć koju je imala na početku. Dakle, mislim da će se nešto dogoditi", kazao je za BBC.
Jurij (37), radio je u tehnološkoj tvrtki prije ruske invazije na Ukrajinu. "Rusija i Ukrajina moraju početi razgovarati. Mi vojnici, želimo da ovaj rat završi. Ali važno je zapamtiti da ga ne možemo zaustaviti jer ga nismo započeli", kaže. On i njegove kolege izračunavaju koordinate njihovih položaja i prosljeđuju ih svojoj topničkoj jedinici. Ratna tehnologija se stalno razvija. Sada postoji nova prijetnja - dronovi opremljeni pravim optičkim kabelom koji se odmotava dok lete. "Ne možemo ih otkriti niti neutralizirati, pa vjerojatno u tom području trenutno ima puno više dronova nego što znamo", kaže Jurij.
BBC-jevi reporteri svjedoče o francuskom samohodnom topu nazvanom "Cezar" koji se nalazi na bojišnici. Deseci su raspoređeni u Ukrajini od početka rata, a Francuska pokušava povećati proizvodnju. "Jako sam impresioniran njegovom preciznošću, a možemo koristiti širok raspon streljiva. Najvažnije je da ga je vrlo brzo dovesti u borbu. Mnogo je učinkovitiji od stare sovjetske opreme koju sam koristio", kaže Kozak.
Vonici su otkrili što misle o sugestijama da će Ukrajina morati napraviti ustupke, da će se možda morati odreći teritorija kako bi osigurala mir. "Boli me to čuti. Čak i ja želim ići kući svojoj obitelji. Moja kći ima osam godina i jako mi nedostaje. Ali moramo biti jaki. Ne vjerujem da će stati ako se odreknemo nekog teritorija. Za par godina će se vratiti i početi ispočetka“, dodaje Jurij. "Osoba koja nije došla ovdje, koja nije osjetila posljedice ruske agresije, ti foteljaški komentatori kažu da se možeš odreći zemlje i sve će biti gotovo. Nikada neće shvatiti koliko smo braće i prijatelja izgubili. Ne bismo smjeli odustati ni od jednog metra svoje zemlje“, kaže Kozak. Cijena koju je Ukrajina platila za obranu svoje zemlje vidljiva je posvuda, a najočitije na fotografijama nasmijanih, mladih vojnika postavljenih uz autoceste, na spomen-zidovima na središnjim gradskim trgovima i na redovima i redovima svježe iskopanih grobova diljem zemlje.
Jana Stepanenko s ljubavlju kupuje sinu omiljene poslastice - šalicu vruće čokolade i čokoladni rolad. Zatim se odveze do groblja u južnom gradu Zaporižju i uredno ih položi pokraj groba 22-godišnjeg Vladislava. Ona i njezina kći, 13-godišnja Nicole, obrišu grob vlažnim maramicama. Ubrzo se neutješno slome u zagrljaj. Vladislav je bio operater dronom u ukrajinskoj vojsci. Poginuo je u borbi u ruskom napadu 21. veljače ove godine. Za nju, vijesti o nastavku izravnih pregovora ne donose nadu. "Čini mi se da je ovaj rat vječan. Naravno, nadam se da će pronaći rješenje. Jer ljudi umiru ovdje i ondje (u Rusiji). Ali Putin je pohlepan. Njegova glad za našom zemljom je nezasitna“, kaže Jana.
Dijelove Zaporiške regije trenutno okupira Rusija, a linija fronta udaljena je manje od 64 kilometra od grada. No Rusija je u više navrata zahtijevala kontrolu nad cijelim regijama Zaporiška, Luhanska, Donjecka i Hersona kao dio bilo kakvog mirovnog sporazuma. "Nikako. Želim živjeti u Ukrajini, a ne u Rusiji. Vidjeli smo što rade pod okupacijom, što su radili na mjestima poput Buče – njihovu okrutnost i mučenje", dodaje Jaana Yana. "Nadam se da moje dijete nije uzalud umrlo. Da će ipak biti pobjede i da će cijela Ukrajina postati slobodna", dodala je za BBC.
Primjer ruskog svijeta ,prije 90 godina ga je Njemačka primjenjivala