Subota i nedjelja bili su sportski dani. Subotom je, u neka gluha popodneva, tekao prijenos (obično) najmanje zanimljive utakmice kola, recimo one između vinkovačkog Dinama i Slobode iz Tuzle. Nedjeljom se, predvečer, igrala košarka. Preko dana tekla su atletska prvenstva, nedjeljno jutro bilo je predviđeno za prijenose utrka Formule 1. Kroz otvorene bi se prozore naših proljetnih soba odnekud iz susjedstva čula prepoznatljiva tutnjava i zuj automobilskih motora.
Smjenjivale su se olimpijske igre i svjetska prvenstva, nizali se historijski porazi, pravedničke propovijedi moralnih pobjednika, kasnonoćni mečevi za titule profesionalnih svjetskih prvaka u boksu, a jedne bismo večeri u kolovozu, obično je to bio četvrtak, gledali prijenos atletskog mitinga iz Züricha. Tako smo odrastali, sazrijevali, starili, i ničim se naše osobne povijesti nisu tako precizno dale izmjeriti kao pravilnim izmjenama sportskih priredbi izravno prenošenih na televiziji, olimpijskih ciklusa, nogometnih svjetskih prvenstava… Plaha kratkoća ljudskih života svodi se na jedva dvadesetak olimpijada.
Slušam ga na Areni Sportu kako to radi, ponekad s pola, ponekad s trećinom svoje stvarne snage, i uživam. Ne, nije tu riječ o nostalgiji, nego o slobodi i bogatstvu hrvatskoga jezika, a onda i o obrazovanju bez kojeg nema ni te slobode i bogatstva. Vrijedilo bi istražiti koliko različitih riječi za jednog televizijskog prijenosa upotrijebi Božo Sušec, a koliko drugi komentatori
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd