Kad je vukovarski gradonačelnik i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava najprije poručio, pa potom "zamolio" da 18. studenoga u Vukovar ne dolaze oni kojima smetaju HOS i njegove insignije, ali ni oni koji bi u odorama HOS-a "mjerili kukuruz", dobro je znao da će na političkoj sceni izazvati oluju. I doživjeti unisonu osudu. Zasigurno je bio zadovoljan dok su mu i vladajući i oporba poručivali da nema pravo privatizirati Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, da gura ustaštvo u obilježavanje najveće hrvatske tragedije u Domovinskom ratu, da dijeli Hrvatsku, da vukovarsko stradanje pretvara u predmet predizborne kampanje... Zašto je Penava povukao taj potez? Ili još preciznije, zašto se Domovinski pokret, utemeljen kao konzervativna stranka na prostoru od desnog centra nadesno koja nikad nije koketirala s ustaštvom, odlučio na strateški manevar koji ga svrstava u radikalnu desnicu? Potez je još neobičniji prisjetimo li se Penavine izjave otprije šest mjeseci da je DP otvoren za suradnju i sa SDP-om. Što se to dogodilo da je DP u samo nekoliko mjeseci prešao put od umjerene desnice do stranke koja se po radikalizmu može mjeriti s nekadašnjim HSP-om?
Pa valjda će Plenković biti dosljedan, pa će kao i u Kninu poslati policiju da pohapsi sve s obilježjima HOS-a, kojih će ovoga puta biti bar 20 tisuća. Ili će blokirati sve ceste po Slavoniji i kontrolirati tko nosi kakva obilježja. Kad je već to dogovorio s Pupovcem i Krausom što je bio uvjet da bude jedna kolona u Jasenovcu, valjda će se držati vlastitog tumačenja zakona prema kojem su obilježja HOS-a kršenje javnog reda i mira i govor mržnje. Plenkoviću, junačino, da te vidimo.