Robert Pauletić koje je bio uhapšen zbog navodnog napada na dvojicu maloljetnika, u intervju za Slobodnu Dalmaciju ističe kako je njegov sin bio zlostavljan od strane te iste dvojice maloljetnika i da je to počelo prije više od godinu dana, a zbog toga su se već obratili školi i poduzeli određene korake. "Zlostavljanje mog sina traje više od godinu dana, a posljednjih tjedana postalo je intenzivnije", kaže Pauletić, objašnjavajući da su dvojica dječaka koja su najviše zlostavljala njegovog sina bili ti koje je osobno upozorio. "Rekao sam im da prestanu, inače će imati problema u školi, a ubrzo nakon toga sam uhićen."
Govori i o još dubljoj dinamici zlostavljanja, ističući da nisu bila samo ta dva dječaka, već i drugi iz razreda koji su poticali zlostavljanje. "Jedan od njih je odmah nakon što sam bio pušten iz pritvora napao mog sina na hodniku, a nakon što su zlostavljači morali ići na razgovor kod razrednice, situacija je postala još gora", rekao je Pauletić, govoreći o tome kako su se prijave i upozorenja ignorirala.
Osim fizičkog zlostavljanja, Pauletić opisuje i svakodnevno psihičko maltretiranje sina. "Zlostavljači su ga redovito vrijeđali, uništavali školsku opremu, pa čak i udarali, ali najgore je bilo to stalno izmišljanje odvratnih priča o njemu koje su ga svakodnevno mučile." Kada su ga pitali o reakciji škole, Pauletić smatra da su odgovorni trebali primijetiti situaciju mnogo prije. "Nisam nikad dobio poziv iz škole, svi su sada iznenađeni. Mislim da su bili previše nespretni i da nisu shvatili ozbiljnost situacije."
Na pitanje o tome zašto je izravno razgovarao s dječacima koji su zlostavljali njegovog sina, Pauletić objašnjava: "Htio sam im samo reći da prestanu s tim. Ne želim da se miješaju policija i psiholog, samo sam ih htio upozoriti." Kada su ga optužili za fizičko nasilje nad dječacima, Pauletić tvrdi da je sve izmišljeno. "Siguran sam da je sve laž. Nisam udario nijednog od tih dječaka niti prijetio smrću. Ne bih bio tako lud da to napravim usred dana, na javnom mjestu, znajući kako zakoni štite maloljetnike."
Pauletić ističe kako je cijela situacija postala lakmus papir za njegovu obitelj. "Kad sam bio priveden, najviše su me mučila razmišljanja o tome što bi se moglo dogoditi ako roditelji zlostavljača falsificiraju ozljede."
Obično klinci koji nisu spremni za nasilje budu žrtve. Određena grupacija djece razumije samo strah. Ne poznaju moral, ne poznaju etičnost ponašanja. Nažalost njima jedino pomažu domovi za djecu s poremećajima u ponašanju, a do smještaja ekipa iz razreda jedinoo ekstremnom brutalnošću takve mogu smiriti. Riječima ih neće zaustaviti, prijavama nastavnicima ih neće zaustaviti. Utjerivanjem straha u kosti... e to huligani razumiju. Bol i strah.